Thursday, November 15, 2012

"Sve prave ljubavi su tužne..."


''Ne bojim se života ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti.''

" Zar se nije mogao barem praviti da ga zanima zašto se pojavila na njegovom kućnom pragu nakon toliko vremena? Ili ga je toliko malo zanimala da mu nije moglo biti više svejedno zašto? Bio je zaista čista suprotnost njezinoj dobrodušnoj majci punoj ljubavi, za koju je ona znala da je izvan sebe zbog grižnje savesti jer je bila tako daleko u ovako teškom trenutku."

''Mislim da nesrećnih ljubavi nema. Svaka je ljubav u suštini sreća. To je bogastvo, to je riznica bogatstva, a mi smo jedini vlasnici riznice. Ako nije uzvraćena, to nikako ne znači da je nesrećna. Neusporedivo je lepše voleti, nego biti voljen. Ako je obostrana, to jeste najbolje, u protivnom ja bih odabrao voleti.''

 
''Grešne misli su kao vetar, ko će ih zaustaviti?''
"Ženama je potreban samo mali znak, nagoveštaj, jedan mig, nevidljiv detalj, sitan povod, a zatim sve rade same: vole, pate, nadaju se, maštaju i plaču.."

"Nije teško biti toliko nesrećan da bi čovek počeo da pije. Ljude treba odvikavati od nesreće, a ne od alkohola. Nesreća je veći porok."

"Ti mene uopšte ne poznajes!! "- rekoh mu. "Misliš?! Kad si nervozna kažiprstom desne ruke igraš se sa pramenovima kose, kada kupuješ čokoladicu uvijek ćeš izabrati kesten, nikad kokos, kad si tužna pališ jednu cigaretu za drugom, a kad voliš šutis više nego ikad. I ja cu te pustiti da šutiš. Samo nemoj progovoriti prekasno."
''Rekoše mi jednom da, ako možeš nasmejati devojku, ili bar izmamiti njen osmeh, možeš osvojiti njeno srce...

Ne znam baš, meni su suze nekako uvek bile iskrenije od osmeha, stare navike valjda. Jer lako je smejati se sa nekim, ali suze... to je već druga priča. 
Znao sam te nasmejati, ali videti tvoje uplakano lice, i stajati nemo pred osjećajem bespomoćnosti, tražeći reči koje će zaustaviti nalet tuge bila je najteža stvar koju sam osetio kroz sve ove godine... 
I nisam pobegao kada ti je trebala sigurnost, znao sam šta govoriš dok šutiš 
i uspio vratiti osmeh gdje mu je i mesto, dok su još suze od friškog poraza tekle niz obraze. E to je ljubav, anđele moj.''

''Sutradan je novi dan'' - ponovila je u sebi ko zna koji put.
Uvek sam se nadala da će jutro nešto promeniti, da će proći neko vreme i da će sve opet biti kao što je i bilo. Ustvari, možda je suprotno. Ne prolazi vreme, mi prolazimo u vremenu. I sutra je obmana. Sutradan ništa ne menja. Ubiše me sutradani '' - mislila je .
"Noćas sam stvoren za bol, stvoren sam ovakav jadan, nikakav. Duša mi ranjiva, svaka me reč boli. Kažu proći će, nijedan čovek ne može biti vječno nesrećan."
''Pusti ih neka govore, malena. Ionako su to samo reči, pa prolaze mimo nas, oko nas, kroz nas...Tope se brže od snega, eto, tren i već ih nema.
Ne zamaraj se podrugljivim pogledima. Uvijek će postojati..."
"Toliko je lepo pripadati nekoj ženi, sav joj se predati! Nemoj mi se smejati ako ono što ću reći zazvuči budalasto. Ali pazi: voleti neku ženu, predati joj se, sasvim, i osećati da si obuzet njome, to nije istovetno sa onim što ti nazivaš zaljubljenošću i čemu se pomalo podruguješ. To nije za podrugivanje. To je za mene put ka životu i put ka smislu života..."
''Pokušala mu je objasniti da kada je s njim, vreme stane u tom trenutku. Ništa drugo je ne zanima, niko drugi ne postoji osim njih dvoje. ''
"Ja zaista nemam mnogo da ti ponudim, par toplih zagrljaja, čistu dušu i jedno maleno ali verno srce. Imam kofer pun ljubavi i dva jastuka, pomalo već stara, ali se još oseća miris mojih snova. Nemam ja mnogo na dlanu, par suza i jutarnju rosu kojom budim svoje lice, jedan osmeh i oči pune nade."
''Da, ja sam zavedena. Da, ja sam slaba žena, ali me barem nisu zaveli kao tupoglavu lutkicu samo vanjski kvaliteti. Njegovo lice osijava uzvišenu dušu i baš zbog toga me očarao.''
''Kada te devojka zavoli ona bi sve uradila da ti budes srećan, jer je tada i ona srećna. Saslušala bi te u pola noći, kada bi je probudio ,ako imaš neki problem.
Spremala bi se dva sata pre izlaska sa tobom, vrištala na sav glas kako ne izgleda dobro, i morala bi biti ubeđena da se takva dopada tebi. Radila bi svakakve gluposti kako bi znala gdje si, šta radiš. Kada je povrediš zatvorila bi se u svoju sobu, ili prostoriju gde nema nikoga, sedala sama i plakala. Nikada nećeš znati, ali i tada si njoj sve na svetu.''


“I ne znaš koliko kao ti - takvih večeras ponovo nikog nemaju. I ne znaš koliko kao ti - istih za susret sa tobom baš sad se spremaju. I ne znaš ko su to, kao ti - divni i što su jastuke suzama vlažili.
A lepo ste se mogli sresti, samo da ste se malo potražili.
I krećeš u život s pogrešnim nekim, s drukčijim nekim, nekim dalekim.”


''Ona je vrlo jednostavna osoba i mene uči jednostavnosti, uživanju u malim stvarima. Na četu smo svaku veče od jedanaest do jedan iza ponoći, a to proleti kao da pucneš prstima...
A sada, čim ugasim lampu i spustim glavu na jastuk, potonem u san kao u duboko more, bez ikakve tablete.
Eto šta radi ljubav, a ovo jeste ljubav, snažna, duboka, kao velika reka koja pred sobom sve ruši i teče dalje. Ono što je želela bilo je da plače, da se isplače na njegovom ramenu. Ali, to ne bi pomoglo niti jednom od njih dvoje.''

"Teško je to objasniti. Nije kao ljubav na prvi pogled, stvarno. Pre je kao promena sile teže. Kada ga vidiš, odjednom te više ne privlači zemlja, nego on. I ništa nije bitnije od njega. I sve bi učinila za njega, sve bi dala za njega. Postaneš što god njemu treba, zaštitnik, ljubavnik, prijatelj."

''Neka te niko ne poželi ove noći, neka se niko ne usudi!''

''A on je učinio da joj je potreban, toliko da ju je to plašilo. Nije mogla da dozvoli sebi da joj iko ponovo bude potreban. Rizici su bili suviše veliki, kazna suviše stroga.''

"I noćas u glavi prelistavam naše trenutke, listam ih kao knjigu zaustavljajući se na najzanimljivijim delovima. Čežnja i želja su ove noći još veće. Bojim se sledećih noći..."

''Svega mi na svetu, volim te! I plašim se te ljubavi. Mnogo. Znaš koliko? Krv mi se zaledi u žilama kad mi dođu one glupave misli da možda nećemo uspeti, glas mi zadrhti kad osetim neku strepnju u vazduhu između nas, svako jutro nas poželim srećne još dugo. Volim te. Svaki delić mene te voli. Svakim dahom te želim, a telom osećam. Poljupcem me budi, zagrljajem ljubomorno čuvaj, a osmehom iznova osvajaj. Svaki dan. Ljubavi.''


''Jedino kad je bila zaista svoja, bilo je vreme kad je bila s njim. Smejali bi se bezveznim stvarima, nečemu što niko drugi nije razumio, satima razgovarali, pa opet su se ti sati činili prekratki da sve kažu. 
I opet, tu i tamo on ubaci i ono nikad odgovoreno pitanje:"Voliš li me?"
I odgovor: "Pa znaš..."
- "Ne, ne znam. Reci."
Muk. Zatvorena tema. Ma koliko mu i riječima željela pokazati osjećaje, nije joj uspijevalo. Tek ponekad, u tami noći ,kada prsti i usne zasviraju poznatu melodiju po tijelu onog drugog, šapne mu tiho:"Volim te. Jako. Previše."
"Sve bih dala da ga u ovom trenutku mogu zagrliti,
poljubiti, rukom mu proći kroz kosu, glavu nasloniti na njegovo rame, da mogu posmatrati njegovo lice i oči u kojima je čitav moj svet.
Samo kraj njega i u njegovom zagrljaju ja se osećam sigurno. Samo na tom ramenu, s tim rukama oko struka.
On je moje skrovište kad hoću da pobegnem od lažnih lica, čudnih ljudi i njihovih priča. On je jedini koji mi donosi osmeh na lice, a da pritom ne kaže ništa."

"Pa dobro, volim ga. Volim ga u svakom smislu te reči. Volim svaku njegovu manu, svaku vrlinu. Jednostavno ga volim. On je moja najlepša knjiga, roman koji želim vječno čitati."
"Prvi put je bilo teško rastati se od tebe, mnogo teško. Tešila me činjenica da te možda nisam potpuno izgubila, jer je ovo naš prvi rastanak. Vratit ćeš se, razgovarat ćemo. Nadoknadit ćemo izgubljeno vreme. Nada je ubijala tišinu koja se stvarala među nama.
Sada je druga stvar. Sada ne želim vratiti vreme, ne želim ni raspravljati, niti razgovarati.
Ne želim te imati, niti vratiti. 
Sada se želim sebi posvetiti."
"Možda bih i mogla pronaći neke reči da opišem osjećaje sa kojima se moj razum bori. Možda kad bih tražila, kad bih sve rečnike sveta prevrnula i istražila, možda bih pronašla prave reči za njega, za ove osećaje i za nas. Ali sumnjam da postoje riječi koje bi opisale i dočarale ovu ljubav i njenu snagu.
On nije bilo ko. Znam. Vidim. Osećam."

"Obećao sam joj da ću je nazvati sutra. I nisam je nazvao niti jedan sledeći dan. Nikad je nisam nazvao. Ne znam koji mi je vrag bio, možda sam mislio da će ona čekati, kao i vreme koje je bilo između nas. Ali sam se prevario. Nije me sačekala, a nije ni vreme."

''Ja ne razumem kako mozeš da se smiješ ceo dan, a uveče da plačeš? Kako se slike nikad ne menjaju, ali ljudi na njima da? Kako najbolji prijatelji mogu da postanu najgori neprijatelji, ili kako je čudno kad ti najgori neprijatelj postane najbolji prijatelj. Kako se "zauvek" pretvori u nekoliko meseci za koje bi dao sve da ih vratiš. Kako možeš da odjednom odustaneš od nečega bez čega pre nisi mogao da živiš. Kako su neke osobe nekad htele da provedu svaku sekundu s tobom, a sad im je teško da odvoje nekoliko sekundi svog vremena za tebe. Kako te ljudi izbrišu iz života, samo zato što je to lakše nego ispraviti stvari."

''Teška je noć iza mene.. noć tuge, patnje i boli. Noć puštenih suza, samo za njom.  Jedna od onih mojih noći kad sve ode, kad sve padne u vodu, kad najradije poželim da me nema, ili da jednostavno nisam ovde gde sada jesam. Noć kada mi fali ona, fali više nego ikad. Sve bih dao da je tada bila kraj mene, u mom zagrljaju.
Noć kada mi fale njeni dodiri, noć kada mi fale njeni poljupci, noć kada mi fali
njeno 'Volim te'.'
'


"Ti bežiš od osećaja koji se već dugo bore negde duboku u tebi. Inatiš se, prijatelju. Ne želiš da priznaš sebi da je ona baš ta koja ti je prva misao kad se probudiš ujutru i zadnja kad legneš spavati. Inati se i dalje ali nemoj još dugo, jer takve kao ona nikoga ne čekaju, pa čak ni onog kojeg najviše vole. Ona ti spada u onu čudnu sortu žena, veruj mi."





Saturday, November 10, 2012

Muškarci vole devojke koje...

...znaju šta žele
Samouverenost se ceni. Mnogi muškarci su naveli da ih odbijaju žene koje koje isuviše žele da udovolje drugima. Umesto toga, žene koje znaju šta žele i ne boje se da to traže, opisane su kao atraktivne, seksi i poželjne.
...znaju da ih nasmeju
Smisao za humor je važan muškarcima isto kao i ženama. Veza koja nema dobar dio smeha vrlo brzo postaje dosadna, ako uopšte i počne. Veselo, neopterećeno ili smešno - nije bitno, sve dok kapirate međusobne šale i ne plašite se da bacite dostojanstvo u vetar i ponekad budete blesavi.
... da brinu o sebi
Da, izgled je našao svoje mesto na listi. Ali niko nije naveo lepotu ili sjajne noge kao kriterijum. Umesto toga, izgleda da su bitni negovanost i stil. Muškarci su priznali da žele da žena troši vreme na svoj izgled i da generalno bude uredna i organizovana, a da pritom izbjgne kategoriju skupo održavanje.
...dele ista interesovanja s njima
Ako se ne možete složiti šta da radite zajedno, postaje komplikovano da se ostane zajedno. Momcima je važno da devojke dele bar neka njihova interesovanja (ili da barem budu otvorene prema njima). Bilo da ih interesuje penjanje ili stari filmovi, veoma bi voljeli da to podele sa vama. Čak i ako to baš i nije za vas, jednostavna zainteresovanost i otvorenost uma prema njihovim poslovima i hobijima je dovoljna da zadovolji njihovu potrebu da ih razumete.
...znaju da ih  iznenade
To baš i nije neko iznenađenje - spontanost je veoma visoko rangirana kao poželjna osobina kod žena, i ako to podrazumeva različite definicije. Za neke je to mogućnost da odluče u trenutku, ili da generalno imaju pored sebe osobu sklonu avanturi. Za druge je dovoljno da žene razmišljaju na drugačiji način od njih i da ih iznenade svojim izgledom, predlozima ili delima.
...znaju da impresioniraju
Mnoge žene dobijaju poruku da se muškarci plaše ili da se osjećaju ugroženima od strane inteligentnih i moćnih žena, ali to je čista fikcija. Momci žele nekog koga mogu da poštuju. Oni su naveli inteligenciju kao veoma poželjnu kategoriju, a veći broj njih je priznalo da žele ženu koja je inteligentnija od njih samih. Snaga je zaista lepa, tako da se nemojte plašiti da istaknete svoje najbolje kvalitete.
...znaju da se usprotive
Ne govore nam to uvek u lice, ali momci tvrde da poštuju ženu koja radi po svome, čak i kada to nije u skladu sa onim što oni žele. Nezavisnost je snažna i privlačna, i predstavlja plus kada on zna da ste dovoljno autonomni da budete svoja na svome i da se dobro zabavljate bez njega.
...kažu stvari otvoreno
Momci ne vole da se igraju igara ili da pogađaju šta žena želi, tako da ih privlači iskrenost, časnost i mogućnost da se otvoreno komunicira. Ako se izrazite jasno o onome šta osećate, on na to može da reaguje, a da ne gubi vrijeme pokušavajući da pogodi šta se dešava. Oni nisu baš u stanju da čitaju naše misli i svesni su toga. Biti iskren o tome kako se osećate jeste lakše za sve.
...znaju da brinu o partneru
Oni su zainteresovani za ženu koja je saosećajna. Djevojka koja je centar sopstvenog univerzuma može da bude interesantna u početku, ali veoma brzo dosadi, a muškarci žele da budu tretirani sa isto onoliko dobrote i poštovanja koliko i žene. Oni takođe primećuju kako se mi ponašamo kada nisu u pitanju oni sami: zabadanje noža u leđa i razmaženo ponašanje su veliki razlog za odbijanje.


Zato mene muškarci vole. ;)

Wednesday, October 10, 2012

Makica (stihovi)


"Ljubio sam druge, ali ni jedna se ne ljubi kao ona... ni jedna nema taj okus usana, kakav je njen.
Spavao sam sa drugima, ali ni jedna nema tu strast. Ona je bila živa vatra...
Šetao sam druge, ali ni jedna nije imala taj ponos, čak i dok je hodala.
Pio sam sa drugima, a samo mi je ona u glavi bila...
Druge su radile šta sam ja hteo, samo sam ja radio šta je ona htela.
Svaki pokušaj drugu da zavolim, ostao je samo pokušaj..."


"Druže, sreo sam je neku noć u diskoteci, bila je sa svojim novim dečkom.

-Šta si uradio?!

-Ništa druže... Gledao sam kako je drugi drži u naručju i kako skupa uživaju u mojim i njenim pesmama...

-To znači da je ne voliš više?

-Ne, druže moj... To znači da je volim toliko, da nisam želeo da joj kvarim sreću, jer čuo sam da je srećna...

-Čuo si? E moj prijatelju... Izgleda da te jedino nije uspela naučiti da ne veruješ drugim ljudima.

-Zašto kažeš to?

-Zato što je ona baš tu noć otrčala tebi u zagrljaj, a ti si je oterao.
Rekla ti je da je alkohol jedina stvar koju nije volela kod tebe, rekao si joj da piješ zbog nje.
Rekla ti je da joj nedostaješ, rekao si joj da ide svom novom dečku.
Okrenula se i uplakana mu se vratila, a ti si vikao da je voliš!

-Kako ti sve to znaš, druže?

-Zato što sam ja prišao njenom dečku i rekao mu da se skloni od nje, da ona samo tebi pripada...
Prijatelju, treba da prestaneš da piješ.

-Ne mogu druže... Alkohol je jedini koji mi pomaže da je makar na trenutke zaboravim..."


"Nisam imao ništa, a i to 'ništa' njoj je bilo dovoljno. Branili su nam da se volimo, ali smo se skupa borili protiv svih...
Uz nju sam naučio šta je život pravi
, ipak, prošla je više od mene. Počeo sam polako da shvatam da je danas teško naći devojku poput nje. Devojku kojoj će sasvim dovoljna biti moja ljubav, jer ja nemam više da joj pružim... Ta moja shvatanja su na kraju uzela svoj danak. Izgubio sam je.
Postao sam toliko paranoičan da sam joj kontrolisao čak i vazduh koji je udisala... Više nije mogla, i ostavila me je.
Najradije bih joj utonuo u zagrljaj, ali ne mogu... Opet bih radio iste stvari, a znam da ona voli svoju slobodu više od ičega. Ne bih podneo da je po drugi put izgubim.
Volim je i dan danas, a znam da i ona mene voli... Zadovoljiću se time."


"Znam da više nije moja, ali... bolelo me je svaki put kada sam je video u nekom muškom društvu. Znam da me je tada volela i da se trudila da me zaboravi, ali joj ja nisam dao.
Voleo sam da je javno povređujem, ljubio sam druge na njene oči, hteo sam da mi vrati na isti način, makar da bih je mrzeo... ali ne. Bila je isuviše pametna. Povređivala me je tako što mi je posle svakog mog ispada gledala ravno u oči i govorila mi: "Dobar si ti dečko. Znam da me tražiš u svakoj, želim ti od sveg srca da me u nekoj i pronađeš." i odšetala bi onako damski, baš kao i uvek.
Znam da je kući plakala svake večeri, znam... Tačnije, ne znam, to je samo nešto što bih ja želeo..."


"Napet sam bio danima... nešto me je stezalo u grudima, kao da je srce htelo da iskoči. Osećao sam nemir u duši, kao da mi je nešto govorilo da je gubim, da je sve manje moja, a sve više njegova.
Nisam to mogao podneti. Video sam je, i po načinu na koji je ćutala, shvatio sam da je kraj... Dugo smo stajali tako, sami, u mraku i tišini... Imao sam potrebu da joj umesto lepih stvari kažem sve ružne. Plakala je, vrištala i udarala me... Da sam joj rekao šta sam stvarno mislio, pamtila bi me po lepim rečima, i noć bi se završila tiho, a ovako sam po poslednji put osetio njenu žestinu... i siguran da me sada mrzi... Makar oseća nešto prema meni."


                                       
█║▌│█│║▌║││█║▌│║▌║ © ΘRIGINAL Makica

Tuesday, September 4, 2012

Đorđe Balašević (citati II)

"I onda shvatiš da onu pravu sretneš samo jednom u životu... i nikada više. Da su samo jedne najdraže oči, samo jedan zagrljaj u koji se savršeno uklapaš, jedan osmeh kojem se uvek obraduješ... I onda kada sve to izgubiš, ceo život tragaš za takvom jedno, pravom... ali je nikada ne nađeš. I sa svakom pogrešnom, uvek se vraćaš njoj, jedinoj pravoj, koja je daleko našla ono što joj ti nikada nisi pružio... a mogao si."


"Ispružila je svoju ruku i stavila je na moju, smejući se tako lako i otvoreno-bez napora, da sam od tog trenutka odlučio da je volim..."


"I eto, rastali smo se... baš onako kako sam i mislio da će biti, ali nisam mogao priznati sebi. Ubi me tišina koja je ostala. Posle svega smo samo poznanici, dvoje ljudi koji su sada ništa, a nekad' su bili sve... Nisam tužan. Ne, stvarno nisam, imam jedno lepo sećanje. Ne lupa mi srce više kada me nazoveš, valjda to tako ide... Valjda sam se već jednostavno umorio...
Ne brini, i dalje si mi draga, ali onoliko koliko mi je drag neko koga sam davnih dana pustio... Tek onoliko da ponekad poželim da čujem da si sretna... samo toliko."


"I uvek ostaje ona osoba, koje ćeš biti željan celoga života i onaj strah dok brojiš pobede i poraze... Nekim pričama o ljubavi uvek fale poslednje stranice..."


"-Znaš li da čuvaš tajnu?
Izgovorio sam to šapatom, prešao na "Ti", i ona je onako zaverenički brzo klimnula glavom.
-Trgao sam se!
-Znaš? E pa onda neću ništa da ti govorim!
Meni treba neko ko će sve odmah izbrbljati svojoj najboljoj drugarici... Ne zezam se! Ako joj nećeš još večeras javiti da sam lud za njom, onda je bolje da ti ni to ne priznajem... zaboravi..."


"Upoznao sam ovaj grad tragajući za ulicom kojom prolaziš..."


"
Šta da ti kažem za svoje bivše ljubavi? Da samo jedan je bio poseban? Bi li ti išta to značilo? Kad i ti i ja isti smo... Oboje imamo nekog koga više nemamo."
"Osudio sam je na ljubav sa mnom, bez prigovora i šanse za pomilovanje. Osim, možda, poneki poljubac u vrat, tu i tamo. Bila je baš onakva kakvu sam oduvijek htio, pametna budala. Pametna za druge stvari, budala da izabere mene."

"
Pa što?! Da su tuđe pjesme možda bi nekako drukčije izgledalo, ovako su moje i ja radim što hoću! Neću valjda u svojoj pjesmi napisati da me ostavila.''















Thursday, July 12, 2012

Snežana...

"Jedne Nove godine, ne secam se vise koje, izadjoh pred jutro na ulicu.
Bilo je to u ono daleko vreme dok je jos padao sneg i jelke bile prave, a ne plasticne.
Ulica je bila zasuta slomljenim staklom i odbacenim sarenim kapama od kartona. Ucini mi se da u snegu vidim jednu palu, izgubljenu zvezdu.

Jesam li rekao da je ulica bila pusta, i duga, i bela, i bez zvuka?

Tada je ugledah kako ide prema meni. Bila je ogrnuta belim kaputom ispod koga je svetlucala duga vecernja haljina, tako nestvarno tanka, i tako pripijena uz njeno telo, kao da je sasivena od magle i paucine.
Gazila je sneg u lakim sandalama, koje su uz nogu drzala samo dva jedva vidljiva zlatna kaisica. Pa ipak, njene noge nisu bile mokre. Kao da nije dodirivala sneg. Jednom rukom pridrzavala je ovratnik kaputa, a u drugoj nosila malu barsku torbicu od pletenog alpaka, istu onakvu kakve bake ostavljaju u nasledstvo najmilijim unukama.

Jesam li rekao da je plakala i da su joj se suze ledile na licu, poput najfinijeg nakita?

Prosla je pokraj mene ne primetivsi me, kao u snu. U prolazu obuhvati me oblak nekog egzoticnog mirisa. Nikad ga posle nisam sreo. Nikada je posle nisam sreo. Da, bila je plava. Ne, crna. Ne, ridja! Imala je ogromne tamne oci; u to sam siguran.

Zasto je napustila pre vremena novogodisnje slavlje? Da li je neko ko je te noci bio s njom zaspao ili odbio da je prati? Da li se napio i bio prost?

Da li je to, u stvari, bila Nova godina? Jesam li mozda jedan od retkih nocnih setaca koji je imao srecu da je vidi licno?

Ili je to bila Snezana kojoj su dojadili pijani patuljci?

Ali, zasto je plakala?

Jesam li vec rekao da sam ovu pricu napisao samo zbog toga da je ona mozda procita i javi mi se telefonom?

Vec vise od petnaest godina razmisljam o tome zasto je plakala one noci."

Tuesday, July 10, 2012

- Neki mi govore: "Uspori malo, izgorećes, I iza tebe će ostati samo pepeo."
Ja im kažem: "Neka. Bar će se znati da sam živela i da sam bila vatra.
A iza mnogih ostaje samo slinav trag kao iza puža...


Ti i ja ćemo uvek imati nedovršenog posla. I nakon poslednjeg zagrljaja i poljupca i nakon što kažemo: "Ovaj put je stvarno kraj.". I nakon što odeš njoj a ja njemu, samo je pitanje vremena kad ćemo se opet sresti i sve početi ponovo. Uvek ćeš imati ludu želju da sedneš u auto i dođeš do mene... Uvek ću imati potrebu da te zovem u gluvo doba noći jer želim da te vidim. Jer to smo mi... Puno više od prijateljstva, puno manje od ljubavi. 


Zašto žurimo iz detinjstva da odrastemo, a kad odrastemo, želeli bismo da opet budemo deca? 
Zašto trošimo zdravlje da bi stekli novac, a onda trošimo novac da bi vratili zdravlje? 
Razmišljamo teskobno o budućnosti zaboravljajući sadašnjost i na taj način ne živimo ni u sadašnjosti ni u budućnosti... 
Zašto?
...da naučiš da nikog ne možeš prisiliti da te voli - možeš samo da voliš.
Da naučiš da nije bogat onaj koji najviše ima, nego onaj kome najmanje treba...
Da je potrebno nekoliko sekundi da se povredi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izleči.
Da naučiš da oprastaš drugima, a da oprostiš sebi.
Da spoznaš da postoje osobe koje nežno vole - a da to ne znaju izreći...
Da novcem možeš kupiti sve osim sreće...
Da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o tebi, a ipak te voli.

Ljudi će zaboraviti šta si rekla, šta si stvorila, ali nikada neće zaboraviti kakve si osećaje u nima probudila...



Stavi šminku, obuci najlepšu haljinu, okupaj se najfinijim parfemom..
Ne daj da vide da si slomljena. Ta suza je bila tek dokaz da nisi od kamena, onako, bez srca...

I nikada ne pitam za nju, nikoga. Jer se bojim da će mi neko reći da je srećna. Onda ću se morati lažno nasmeati i reći da mi je drago. A nije mi drago, ne, nije. Znam da sam sebičan, ali ne želim da je srećna bez mene. Želim ja biti taj koji će izmamiti njen osmeh, koji će je čuvati i učiniti je srećnom. Želim, ali sada je kasno.

Nije ti svaka bila u riječima. Neka ti je bila i u srcu, ali si ćutio o njoj. Ja znam, i ti znaš, da se prave ljubavi ne spominju nikada i nikome...

Kada smo pile, rekli su : To su PIJANICE,
Kada smo lutale, rekli su:To su LUTALICE,
Kada smo ljubile, rekli su: To su KURVE,
Kada umremo, reći će: ONE su znale ŽIVETI...

Ponekad prepoznamo misli prolaznika, i ako mu uhvatimo samo pogled... Ponekad zavolimo nekog, a i da ga ne znamo... Ponekad nam osobe koje su nam kratko u životu postanu drage kao da su tu godinama... ali najćešće onog ko je pored nas ne čujemo, ne pokazemo našu ljubav... i ne primetimo da je postao deo nas, bez koga ne možemo...

Bože, ispustio sam iz ruku jedinu osobu kojoj je ikad bilo zapravo stalo do mene. Jedinu osobu koja je znala slušati me i svojom tišinom mi reći puno toga. Osobu koja je uvek imala volje i snage za ovakvog ludaka koji joj se javi samo kad ne zna kuda će sa sobom. Osoba koja mi je razotkrila sve moje strahove, želje i najskrivenije vrline...

Ne znam kakva je sada, ja je pamtim po lepoti. I po izrazu patnje na licu kakvo nikad više nisam video, niti sam dugo mogao da ga zaboravim, jer sam tu patnju ja prouzrokovao. Zbog te žene, jedine koju sam voleo u životu, nisam se oženio. Zbog nje, izgubljene, zbog nje otete, postao sam tvrđi i zatvoreniji prema svakome: oseećao sam se poharan, i nisam davao ni drugima što nisam mogao dati njoj. Možda sam se svetio sebi, ili ljudima, nehotice, i ne znajući. Bolela me, odsutna...

Znao sam da joj se polako uvlačim pod kožu. Još jedna klinka, mislio sam, lako će pasti na svaku moju reč. Uvukao sam joj se pod kožu, tiho, lopovskim koracima ušao joj u san, i tamo i ostao. Ostao zarobljen između njenog ponosa i moje želje. Njenog neukrotivog inata i mog egoizma. Što sam više bežao, više sam je želio. Što se više vraćala, sve više sam je terao. Igrali smo igru u kojoj nijedno nije pokazivalo emocije, držali smo se onog ko prvi kaže ''volim te'', gubi. I nijedno od nas nije izgubilo, a iz bitke smo izašli poraženi oboje. Ona je ostala ukočena dama, puna inata, a ja.. Ja sam, eto, ostao srcem tamo negde kod nje, a telom svake noći kod druge. A ona? Srce je sa sobom ponela, nije ga ostavila kod mene. A ni telo ne daje nikom. Rekla je davno, dok sam skidao pahulje s njenih usana da ona ide u paketu. Ne ide telo bez srca, a ni srce bez tela. Ja sam se nasmejao, i mangupski rekao "Kako divan paket", ni svestan koliko ću dugo posle da se sjećam svake njene reči. 

Veceras imam samo jednu želju...da u sebi uvek nađem snage i odlučnosti da bih mogla da idem dalje šta god se dogodilo...
Znam, trebaće mi... Kažu da nema slučajnosti, a ja se tome ne protivim... i zaista nema...
Ali, eto, nekad se desi da sudbina, ne ona velika koja nam određuje hoće li postojati sutra, već ona malecka, koja nam put posipa trnjem i zvezdicama... u zavisnosti od toga jesmo li se osmehivali dovoljno iskreno da bi nešto lepo zaslužili... uplete svoje prste, a nama zaplete osećanja, želje i strasti da više ne znamo zašto stojimo tu gde jesmo, umesto da jurimo u susret nekoj drugoj nevolji...
Znam, mnogo sam nerazumljiva večeras... opet kažem, ko me razume- shvatiće, ko ne razume, neće ni uz objašnjenje...
 

- Ponosna sam grešnica između puno lažnih svetica.

Friday, July 6, 2012

Sergej Ćetković

" Zbog nas, gradio sam svet bez drugova, dovoljna si bila srcu mom,
I činio sam sve da ostaneš, uvek radio po tvom,
Zbog nas, svakog' dana sve sam dublje tonuo u tvoje laži k'o u živo blato,
Ova duša nije navikla na bol, kao tebe nikog nisam voleo... "


" Još jedna noć bez nje, o kako boli me da znaš,
jer posle nas sve je nestalo u prah...
Ja dobro znam da kriv sam i sada povratka mi nema,
o Bože moj, bez nje, za život razlog više nemam... "


" Jer bol ista je kod svih, kog' tuga ujede-teško preboli,
ćuti s njom, da me ne čuju sjene te, što na tebe sve me sjećaju... "


" Znaj da nije lako da te prebolim,
sad tražim razlog da te sto put' više povredim...
On tebi daje sve što ja nisam znao, sada znam da previše ljubavi ti smeta,
on meni krade te, a ja te ne bi' dao, sa tobom mi odnosi pola moga sveta..."


" Zatvori oči i ljubi me, nije nam vreme za rastanke...
Jedno znaj, kad' prođe sve i dođe kraj,
ne zaboravi da mi smo ljubav imali,
znaj, kad' prođe ovaj osećaj, da smo za ljubav živeli... "


" Uvek znaj da moja si, znaj da bila si, što drugom nećeš postati,
ni da dva života opet živiš, Bog sve dozvoli,
dao da te zavolim, al' ovaj život nije dug, da te tako lako dušo prebolim..."


" Ti nisi umela bolje, to znaš,
za ljubav treba i sebe da daš, ljubav ne živi samo od imena...
Ja imam hiljadu razloga da odem još danas,
a ti ni jedan baš dobar da sačuvam nas..."


" Da li imaš nekog ko te pazi, kosu ljubi, nježno mazi,
bojim se da neću moći, još te tražim u svakoj noći...
Bar javi da znam da dobro je sve,
kad ti loše krenu stvari, ti pozovi, broj je stari..."


"Nisu mi dali da te volim, jer bio sam bez ičeg,
samo s tobom ja postojim i ne bojim se ničeg, samo s tobom bogat sam bio jedina;
Nisu mi rekli da te šalju, nekom drugom, na kraj' sveta,
samo pogazili tugom, naše zime, naša leta;
Kao da ne postojim, od mene su te dušo ukrali..."


"Mrzim što svi za tebe pitaju, sa usana tugu mi čitaju,
eh da si tu, kao nekad k'o lani,
ne, nisam jak, slome me pitanja, gde li si sad, uzalud skitanja...
Nazovi me, da si još dobro to mi javi, ja nemam kud, ti stalno si tu u mojoj glavi..."


"Ja znao sam sve, a bolje da nisam,
sada bez nje, kao da kriv sam,
što nije tu, o, Bože moj, ja ne znam kako ću...
Ja pao sam tu, gdje nikoga nema,
aa samom sam dnu, sa bezbroj problema, a drugovi svi, kao da njoj su bolji postali..."


"Stani, nemoj da me ljubiš, nisam je prebolio,
u svakoj ženi pored sebe, samo nju bih opet volio,
nemoj da mi pričaš da si sve u meni našla, jer ja nisam tvoj, nisam tvoj...
Nemoj da mi ljubiš lice, još je njenog otrova tu ostalo na usnamaa..."


"Sedim sam, nećeš doći, da l' si s njim i ove noći, milion pitanja me ubija...
Pogled tvoj, već se menja, još si tu, al' te nema, jer na usnama nosiš njegov dah,
glumiš strast dok te ljubim, svestan sam da te gubim, al' ne umem to da sakrijem..."

"Ljubavi prokleta, što si mi oteta, reci mi,
s kime ćeš ove noći poć'?
Ljubavi prokleta, što si mi oteta,
kome ćeš sreću doneti ovu noć?"

Saturday, June 23, 2012

Kad žena zavoli...

                "Ima oči deteta i na sve pristaje bez puno pitanja..." baš kao što i pesma kaže.
 Ja konkretno žene delim na dve grupe: naivne i mangupe. Tačnije, imala sam prilike da upoznam uglavnom ove dve "vrste" žena...
      Naivne su one tipa moje drugarice, one koje čekaju svog "princa na belom konju". Takve žene veruju u večnu vernost, ljubav i poštovanje, i upravo takve u životu najgore i prođu. One uglavnom potiču iz porodice gde su svi srećni, zadovoljni i nasmejani, a takođe dosadni i ne teže ka ničemu. Drže se tih nekih svojih uverenja, ne shvatajući da su provaljene od strane jačeg pola, i da na kraju krajeva nemaju ništa.
A sa druge strane ja bih sebe svrstala u onu drugu grupu ženskih "mangupa". Mi konkretno težimo brzom načinu života, adrenalinu, akcijama i avanturama. Mi smo kao ruleti... oni klasični namešteni ruleti, koje niko ne može provaliti. 
Ne znam zašto, ali nikada nisam verovala u muške priče.
    Kako sam kog momka upoznavala, shvatila sam da svaki ima neku svoju priču koja liči na priču prethodnog, tačnije da su po istom kalupu smišljane.
      Muškarci retko kad zavole, a kad vole, onda vole do beskonačnosti. Imala sam se prilike uveriti i u to.
Dok, sa druge strane, ženama nije teško da se zaljube... Njima je dovoljno da im muškarac pruži mesto za plakanje na svom ramenu, da pokaže svima da je ona njegova i naravno da joj svakoga dana priča neke nove laži. Laži tipa: "E, volim te najviše na svetu!"; "Ti si mi jedina!"; "Ni jedna mi nije bila kao ti!", itd.
     Ne znam da li bi se dame složile sa mojom konstatacijom, ali za mene su svi muškarci lažljivi i svaki će vas povrediti, makar i ne namerno.
      

Mesto na koje bih pobegla...

      Živim u malenoj Crnoj Gori, koja ima nepunih sedam stotina hiljada ljudi i ne tako razvijenu ekonomiju.
I ako sam još uvek mala, imam velike ambicije i snove, a u ovakvoj državi mislim da nemam mogućnosti da ostvarim bilo šta od već pomenutog. Stoga svake večeri pred spavanje, razmišljam i maštam o idealnom mestu za ispunjenje mojih snova, mestu na koje bih otišla... Mestu na koje bih najradije istog trenutka pobegla od ovog mizerluka i primitivizma, loših i zavidnih ljudi, i propalih pokušaja...
I eto ga!
    Njujork, grad koji nikada ne spava, to je grad iz mojih snova. To je mesto na koje želim otići.
Oduvek me je fascinirao njegov izgled, ulice prepune ljudi koji uvek negde žure, izlozi prepuni divne gadrerobe i cipela, pa čak i građevine koje s' godinama "rastu" sve više i više...
    Želim da uspem u životu, da ostvarim svoj "američki san"! Želim da jednoga dana vodim svoje preduzeće koje će se visoko plasirati na tržištu i biti među najboljima.
Da, to je ono što želim, da budem među najboljima, a to ovdje nikada ne bih uspela...
    S nemogućnostima ove propale države, ostaje mi samo da verujem u svoje sposobnosti, kvalitete i da uvek stojim iza svojih dela, s nadom da će mi se jednoga dana ostvariti ciljevi, a do tada ću i dalje svake večeri u svojim snovima da posećujem svoje idealno mesto za beg...
     

(odlomak iz mog pismenog zadatka na temu: "Mesto na koje bih pobegla...")

Thursday, June 14, 2012

Samopouzdanje. ;)

            Večeras, u razgovoru sa jednim prijateljem, došla sam na ideju da pišem o glavnom muško-ženskom problemu, samopouzdanju.
            Samopouzdanje je dio čoveka, njegove personalnosti, a osoba koja nema samopouzdanja (ne veruje dovoljno u sebe, svoje sposobnosti i kvalitete), nije formirana ličnost.
            Svaki put kada me neko okarakteriše kao: osobu koja gleda sve sa visine, osobu koja je umišljena, arogantna, bahata, ja se samo nasmejem i zahvalim.
-Zašto?- verovatno se pitate...
Pa zato što su to za mene reči hvale. Reči kojima mi ljudi potvrđuju da sam to što jesam! Bez maski, bez ironija, jednostavno da sam to ja!
Za mene ne postoji lepši i bolji kompliment od komplimenta u tom kontekstu.
          Danas fizički biti atraktivan ne znači apsolutno ništa. Barem meni. A postoje ljudi koji su nezadovoljni time što im je Majka Priroda podarila, pa na sve moguće načine forsiraju svoja tela kako bi ih doveli do savršenstva, a opet nisu zadovoljni. Ali nije stvar u tome...
Poenta je da zavoliš sebe! Baš onakvog kakav jesi.
Ukoliko ne voliš svoje mane (i vrline naravno), nikada ne možeš biti pun pozitivne energije, a ako šalješ negativnu energiju-negativna će ti se i vraćati...
Ja sam devojka koja voli modu, a  uvek pokušavam na nekom banalnom primeru da objasnim nekome na koji način treba da se ophodi prema sebi. Ovo su neki od tih primera:
    -Često imam prilike da sretnem žene koje su situirane (finansijski dobrostojeće) i nose skupe stvari na sebi, koje koštaju recimo 5000 evra, a toliko ne umeju to da iskažu da na kraju sve to izgleda kao da je kupljeno na pijaci za 5 evra, a opet sa druge strane, srećem i žene koje su neke stvari kupile na pijaci za 5 evra, a toliko su sigurne u sebe i toliko su ponosne, da ga na kraju iznesu kao da su ga platile 5000 evra.
Ili ovaj primer;
    -Nije važno koliko različitih boja nosiš na sebi, važan je način na koji nosiš te boje!

Na kraju krajeva, suština sve ove moje priče nije ni moda, ni boje, a ni fizički izgled. Suština je da čovek i ako one najgore svoje osobine iznese na pravi način, ljudi ih neće gledati kao mane. Gledaće ih kao dio tog čoveka, odnosno njegove vrline. ;)

                                                                      █║▌│█│║▌║││█║▌│║▌║P. ©  Makica

Tuesday, June 5, 2012

"Ponekad, nakon razgovora sa nekim ljudima, osetim potrebu da prijateljski pomilujem kamen, osmehnem se drvetu i sa puno poštovanja skinem kapu pred magarcem..."

"
Malo je onih koji umeju da podnose sopstvene mane kod drugih ljudi."

"
Verovala sam samo tebi, i od tebe sam naučila da nikome ne treba verovati."

"
Čoveku treba otprilike 2 godine da nauči govoriti i otprilike 50 godina da nauči ćutati."

"
Žena živi za prvu ljubav, a muškarac za poslednju."

"
Ja obično ne pravim greške. Ali kad napravim, napravim remek-delo."

"
Prava žena ne broji koliko je muškaraca 'imala', već koliko ih je odbila zbog jednog kojeg voli."


"
Pitao sam profesora- Šta je ljubav?
- Rekao je da nije učio taj predmet.
  Pitao sam vozača- Šta je ljubav?
-Rekao je da ne zna taj put.
 Pitao sam dete- Šta je ljubav?-Reklo je da ne zna tu igricu.
Pitao sam ludaka- Šta je ljubav?-Rekao je da je to razlog zbog kojeg je postao lud."

"Samo pravi prijatelj te brani pred svima, a kritikuje nasaMo."

Istina, istina ;)


ČLANAK JEDNOG AMERIČKOG NOVINARA :
"Ima na Balkanu jedna zemlja, koja se graniči sama sa sobom. Gde žive najlepše žene, a natalitet opada. Gde ne zaposleni najviše rade, gde na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gde vozovi kasne po redu vožnje. Gde svi igraju fudbal, a pobeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci. Gde svi žure na posao, a niko ne stiže na vreme. Gde osmočasovno radno vreme traje dvanaest sati. Gde je zdravstvo besplatno, a lečenje skupo. Gde su novinari slobodni da napišu šta god im se naredi. Gde je svetska kriza dobila državljanstvo. Gde su javne nabavke tajne, a državne tajne javne. Gde se ratovi nikad ne završavaju. Gde se istorija ponavlja svaki dan. Gde su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gde je strana valuta uzeta za domaću. Gde ljudi slave slavu, a psuju Boga. Gde pametne zbog nerazumevanja proglašavaju ludacima, a ludake sposobnima. Gde nepismeni pišu istoriju. Gde su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gde vlast prezire građane kao neželjene svedoke. Gde se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemaju pravo. Gde se svako svakome smeška, a niko nikome ne želi dobro. Gde sudski postupci traju duže od života. Gde su samo poplave način navodnjavanja zemljišta. Gde prizivaju diktatora, a demokratiju smatraju porezom na budale. Gde smatraju da će zemlja više napredovati ako što više nazaduje. Gde nisi normalan, ako ne poludiš. Gde živiš samo zato da bi umro. Gde je vreme beskonačno, a glupost besmrtna... "

Sunday, May 27, 2012

Ivo Andrić (citati)



"Strast za istinom je najbolji izraz životne snage u čoveku i naročit oblik njegovog poštovanja samog sebe."
"Toliko je bilo stvari u životu kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živeti."
"Mir i spokojstvo, jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih sudbina i bezimenih ljudi."
"Ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički i srećno preživljena nesreća."
"Neizvesnost je imanje onih koji nemaju ništa i najveća nada onih koji nisu navikli na dobro u životu."
"Kako korisno i dobro mogu da govore ljudi koji umeju da ćute!trans Ivo Andrić   citati"
"Često u životu uspeh je ono što čoveku lomi vrat."
"Kad god mislimo da su nam se za nešto „otvorile oči“, to obično znači da smo ih za stotinu drugih stvari zatvorili."
"Ljudi koji sami ne rade i ne preduzimaju ništa u životu lako gube strpljenje i padaju u pogreške kad sude o tuđem radu."
"Kad god čovek oseti potpuno zadovoljstvo sa sobom, sa svim oko sebe i sa onim što je bilo i što će biti, to predstavlja za njega opasan trenutak, potpunu demobilizaciju onog najnužnijeg, minimalnog opreza koji je vezan sa postojanjem i održavanjem svakog živog bića. U takvom trenutku punom euforije, kad osećate potrebu da prema svakom budete i ljubazni i poverljivi, nailaze na vas neprimetne sitne ili krupne neprijatnosti."
"Bore ulivaju svakom poštovanje, daju draž i toplinu licima skromnih staraca i dostojanstvo čelu mislioca, ali te iste bore na licu lepe žene koja počinje da stari izgledaju kao zli pečati i ožiljci poraza, nešto nakazno, gotovo sramotno, jer te bore izazivaju kod onog ko ih gleda ista ona osećanja sa kojima ih ta žena nosi."
"Za one koji su nošeni mladošću i gonjeni željom, i dužina iščekivanja i gorčina neizvesnosti samo su sastavni delovi velike slasti koju ljubav svakome obećava."
"Beznačajne reči, dugi pogledi i nesvesni osmejci povežu se u siguran most koji se sam gradi."
"Čovek koji ne voli nije sposoban da oseti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije."
"Život bez radosti, pokreta i novine i nije život nego golo postojanje, robovanje životu."
"Tok događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koje ćemo te događaje podneti, u dobroj meri zavisi od nas."
"I vrline jednog čoveka mi primamo i cenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i okolnostima."
"Svi su jaki muškarci udareni nekim kobnim slepilom. Prebijaju se a da ni sami ne vide o što ni kako, lome se strasno i uništavaju konačno, svaki na svoj način. Što je ko jači, to je njegovo slepilo veće."
"Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja."
"Čovek može i od jedne reči da živi, samo ako u njemu ima rešenosti da se bori i borbom održava u životu."
"Svakom je njegova visina najviša. I kad pijanstvo visine zavrti čoveku mozak, onda nema mere ni razlike. Nema viših ni nižih tornjeva. Sve su vrtoglavice jednake."
"Stvorenja sa izuzetnim darovima i izuzetnom sudbinom redovno okružuje krug divljenja, mržnje i zavisti, nepriznavanih želja i zluradog iščekivanja. Takve ličnosti o kojima se peva i govori odnese brzo ta njihova naročita sudbina, a iza njih umesto ostvarenih života ostane da živi pesma ili priča."
"Sladostrasnici, kad život čula protutnji i sagori, ostaju mračni, gorki i teški i sebi i drugima."
"Ništa nije teže ni strašnije nego gledati svet oko sebe očima bivše lepotice."
"Dobra je stvar krotka i zdrava žena. Živiš i radiš kao da ne postoji, a ipak osećaš da ti pomaže."
"Ima lepotica čiju lepotu najdrskiji i najsiroviji ljudi gledaju sa poštovanjem i obzirom koji inače nemaju."
"Lepe žene primećuju i uvažavaju samo one pojave oko sebe koje posredno ili neposredno služe njihovoj lepoti i onom što ona hoće, želi i traži."
"Moglo bi se, sa malo preterivanja, kazati da svaka žena ima svoju unapred određenu dozu suza koju mora u toku svog života da isplače. (Samo izuzetni događaji mogu to da izmene!) I ona će ih isplakati. Povodi mogu biti razni. Ljubav, nesreća ili čak sreća, deca, porodica, roman ili film. Ako se to ipak u nekom slučaju ne desi, onda je to izuzetak od pravila. A ta žena i nije žena, nego čudovište."
"Niko ne može da proveri i predvidi ćudi i nastupe nemirne i puste žene."
"Žena se brzo obatali, i kad je najlepša i najsnažnija."
"Žena stoji, kao kapija, na izlazu kao i na ulazu ovog sveta."
"U svakoj ženi ima đavo koga treba ubiti ili poslom ili rađanjem ili i jednim i drugim, a ako se žena otme i jednom i drugom, onda treba ubiti ženu."
"Oko lepote su uvek ili mrak ljudske sudbine ili sjaj ljudske krvi."
"Život je neshvatljivo čudo, jer se nesprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji čvrsto „kao na Drini ćuprija“."
"Zašto je od svih stvorova samo čoveku dano da može da zamrzi svoj život?"
"Prekori između starih i harmoničnih supružnika bezazleni su, bez oštrine, ne sudaraju se nego klize lako kao oni kamenčići beluci koje je reka u toku godine zaoblila i uglačala do savršenstva, tako da više vezuju par ljudi nego što ih dele."
"Nema te sposobnosti ni te dobre osobine koju mi ne bismo želeli da pripišemo sebi; samo što tu želju ućutkava u nama kontrola razuma, ali ograničeni i jednostavni ljudi ne umeju da je sakriju, nego govore o njoj otvoreno i javno se brukaju i čine smešnim."
"U potpunom ostvarenju jedne želje kriju se velike opasnosti, a najveća je u onoj novoj želji koja se umesto ostvarene javlja. Ko zna kakva je ta i kuda nas može odvesti? I ko zna od čega nas je branilo ostvarenje one prve, dok je bila u nama i mučila nas, živa i neostvarena?"
"Za život treba mnogo napora i za svaki napor nesrazmerno mnogo hrabrosti. Čovek, da ne bi stao i klonuo, vara sam sebe, zatrpava nedovršene zadatke novima, koje takođe neće dovršiti, i u novim poduhvatima i novim naporima traži nove snage i više hrabrosti. Tako čovek potkrada sam sebe i s vremenom postaje sve veći dužnik prema sebi i svemu oko sebe."
"Oduvek je i svuda tako, da se sitni i bezimeni ljudi penju na leševe onih koji su oboreni u međusobnoj borbi velikih."
"Ima u jednim ljudima bezrazložnih mržnji i zavisti, koje su veće i jače od svega što drugi ljudi mogu da stvore i da izmisle."
"Drskost i upornost su brat i sestra. Drski i uporni ljudi nikad se ne mogu popraviti u svojim manama i slabostima, jer oni, ne osetivši nikad rđave posledice svojih mana na sebi, i ne primećuju da ih imaju. I stoga treba od takvih ljudi bežati što dalje."
"Srećni i zadovoljni ljudi ne pišu nikako, ili veoma kratko."
"Ljudi nikad neće prestati da traže i žele više i bolje od onog što im sudbina daje."
"Šta vredi imati mnogo i biti nešto, kad čovek ne može da se oslobodi straha od sirotinje, ni niskosti u mislima, ni grubosti u rečima, ni nesigurnosti u postupcima, kad gorka i neumitna i nevidljiva beda prati čoveka u stopu, a lepši, bolji i mirniji život izmiče se kao varljivo priviđanje."
"Ima ljudi koji se nečeg plaše ili stide, nešto žele da sakriju. I upravo zbog toga oni svojim pogledom stalno nastoje da privuku i zadrže tuđi pogled, , u želji da ga vežu za svoje oči i da mu tako ne dopuste da ide dalje i da razgleda i ispituje."
"Dugi su zamršeni računi i obračuni između onih koji imaju a ne daju i onih koji nemaju ništa do svojih potreba."
"Ljudi često celog veka vuku za sobom obzire, kao lance, a na kraju vide koliko su nedostojni i nepotrebni."
"Najbednija i najtragičnija od svih čovekovih slabosti nesumnjivo je njegova potpuna nesposobnost predviđanja, koja je u oštroj protivnosti sa tolikim njegovim darovima, veštinama i znanjima."
"Ništa živ čovek ne može izgubiti što mu jedno proleće ne bi moglo povratiti, niti može čovek trajno nesrećan dok se duša leči zaboravom a zemlja obnavlja prolećem."
"Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da ni svojom smrću ne mogu da nas obeshrabre."
"Mali ljudi, koje mi zovemo „deca“, imaju svoje velike bolove i druge patnje, koje posle, kao mudri i odrasli ljudi zaboravljaju. Upravo, gube ih iz vida. A kad bismo mogli da se spustimo natrag u detinjstvo, kao u klupu osnovne škole iz koje smo odavno izišli, mi bismo ih opet ugledali. Tamo dole, pod tim uglom, ti bolovi i te patnje žive i dalje i postoje kao i svaka stvarnost."
"Tako je ljudski život udešen da uz svaki gram dobra idu dva grama zla, da na ovoj zemlji ne može biti dobrote bez mržnje ni veličine bez zavisti, kao što nema ni najmanjeg predmeta bez senke."
"Ljudi male pameti retko se boje da ne budu dosadni."
"Od svoga porekla i detinjstva ne može se lako pobeći."
"Ljudi vole razgovore o padu i poniženju onih koji se suviše visoko uzdignu i polete."
"Od straha su ljudi zli, podli i surovi, ali od straha mogu biti i darežljivi, pa čak i dobri."
"Celog veka se lečimo od nesrećnog detinjstva."
"Veliki praznici i svečani dani mogu da pokažu koliko su nam daleki i oni koje smatramo najbližima."
"Ko prijatelja tumači i analizira, taj ga ne voli."
"Razgovora i saveta ima uvek, osim onda kad nam je to najpotrebnije."
"Naš čovek ne ume da se lako i pravovremeno zaustavi ni pri usponu ni pri padu."
"Kod ljudi koji su čedni žive ruke su bele, mirne i večito mlade."
"Ako, sa krajnjim naporom, čoveku koji stari pođe za rukom da ostane uredan i čist, to je sterilizovana čistoća apoteke a ne čistoća cveta."
"Čovek je niko i ništa, putnik na zemlji, prolaznik u ovom prolaznom vremenu, senka na suncu."
"Ko je dugog veka, taj nadživi sve, pa i svoje zasluge."
"Svi mi umiremo samo jednom a veliki ljudi po dva puta: jednom kad ih nestane sa zemlje, a drugi put kad propadne njihova zadužbina."
"Kod unutrašnjih borbi koje čovek vodi sa samim sobom i sa nepoznatim silama u sebi, važi više nego igde pravilo: ne predaj se nikad."
"Svako hoće da živi, nadoknađujući izgubljeno ili stičući novo, da živi svojim životom, na svoj način i na prostoru na kom se zatekne, pa makar taj prostor ne bio širi od podlanice zemlje, između dve vojske u prolazu."
"Čovek mašta od detinjstva o velikim gradovima i slavnim poprištima, ali slavne i odlučne bitke za održavanje svoje ličnosti i ostvarenje svega što ona u sebi nagonski krije, mora da bije tamo gde ga sudbina baci, bog zna na kakvom uskom, bezimenom prostoru, bez sjaja i lepote, bez svedoka i sudije."
"Onaj koji ne iznosi nežni cvet svoje duše na vetrove iskušenja, pa ma ga i cela spasio i preneo do kraja, tome je kao da ga nikad nije ni imao."
"Između bojazni da će se nešto desiti i nade da možda ipak neće, ima više prostora nego što se misli. Na tom uskom, tvrdom, golom i mračnom prostoru provode mnogi od nas svoj vek."
"Ah, kad bi leći bilo isto što i zaspati, život ne bi bio ono što jeste: smrt bez mira i izvesnosti. Beskorisno je u starosti produžavati život. Mladost treba produžavati."
"Kad je život sav od opasnosti i stradanja, ljudi ga, vođeni drvenim i nasleđenim nagonima, cepkaju i dele na trenutne utiske i neposredne potrebe, gubeći se potpuno u njima. Jer jedino tako, živeči svaki trenutak odvojeno i ne gledajući ni napred ni natrag, može se ovakav život podneti i živ čovek sačuvati za bolje dane."
"Pravi život se sastoji od samih zatišja i i ludo bi i uzaludno bilo mutiti ta retka zatišja, tražeći neki drugi, čvršći i stalniji život, koga nema. Prokletstvo tričavog života, koji je postao sam sebi svrhom, prokletstvo gore od mnogog greha i poroka. A to „prokletstvo“, to je ustvari logika građanskog društvenog uređenja i naopakog vaspitanja."
"Smrt briše samo nestvarne veličine, a istinske učvršćuje i uzdiže.trans Ivo Andrić   citati"