"Volim te baš onako jako, kao što nikoga nikada nisam voljela. Pokušali su nas rastaviti, izmišljali su priče, ali mi smo vjerovali jedno u drugo. Pokazali samo im svima da smo jači od laži; pokazali smo da naša ljubav nema granica. Da, baš to sam željela cijeli život! Naći srodnu dušu s kojom ću dosegnuti visine, ostvariti snove. I uspjela sam, našla sam tebe!"
„ 'Kad bih ti mogla pokloniti nešto lijepo, poklonila bih ti mogućnost da vidiš sebe onako kako te ja vidim. Shvatio bi koliko si poseban.'
Mislila sam ti samo to napisati. A onda sam shvatila... Ti zaslužuješ puno više. Zaslužuješ više od jednog citata na kojeg sam davno naišla i sačuvala u pamćenju. Zaslužuješ da o tebi napišem roman. Ali ne znam pisati romane. Žao mi je. Možda bih mogla napisati priču o tebi, o nama, ali ne želim. Ne želim dijeliti ovo što imamo s drugima. Što manje znaju, to bolje... Reći ću ti samo nešto, ovako javno, pred svima:
Srećo moja, hvala ti što si mi, prije svega, vratio vjeru u ljude i ljudsku dobrotu i učinio da naučim uživati u malim stvarima (koje su zapravo i najvažnije). Hvala ti za svaki zajednički smijeh i skriveni grijeh. Hvala što si bio tu kad god sam te trebala i što si me trpio. Znam da to nije lako. Još me je teže shvatiti... Ali ti razumiješ. Bez ijedne riječi. I zato te ne bih mijenjala. Zato sam s tobom – jer si meni poseban, po mjeri moga srca krojen.
Tvoj zagrljaj je moje najdraže mjesto, u kojem sam najsigurnija i najsretnija. Ti si moje mirno more, moja mirna luka... Ma znaš i da ne kažem. Samo, ti voliš da kažem. I znaš izvući iz mene i ono što želim prećutati. Što i nije tako loše... Volim kad sve znaš. Volim što smo iskreni jedno prema drugom i što nam veza nije kao većina današnjih veza. Volim što smo tako otkačeni zajedno, volim što pored tebe mogu biti ja.
I samo da znaš: da smo bolji, ne bi valjali.
„ 'Kad bih ti mogla pokloniti nešto lijepo, poklonila bih ti mogućnost da vidiš sebe onako kako te ja vidim. Shvatio bi koliko si poseban.'
Mislila sam ti samo to napisati. A onda sam shvatila... Ti zaslužuješ puno više. Zaslužuješ više od jednog citata na kojeg sam davno naišla i sačuvala u pamćenju. Zaslužuješ da o tebi napišem roman. Ali ne znam pisati romane. Žao mi je. Možda bih mogla napisati priču o tebi, o nama, ali ne želim. Ne želim dijeliti ovo što imamo s drugima. Što manje znaju, to bolje... Reći ću ti samo nešto, ovako javno, pred svima:
Srećo moja, hvala ti što si mi, prije svega, vratio vjeru u ljude i ljudsku dobrotu i učinio da naučim uživati u malim stvarima (koje su zapravo i najvažnije). Hvala ti za svaki zajednički smijeh i skriveni grijeh. Hvala što si bio tu kad god sam te trebala i što si me trpio. Znam da to nije lako. Još me je teže shvatiti... Ali ti razumiješ. Bez ijedne riječi. I zato te ne bih mijenjala. Zato sam s tobom – jer si meni poseban, po mjeri moga srca krojen.
Tvoj zagrljaj je moje najdraže mjesto, u kojem sam najsigurnija i najsretnija. Ti si moje mirno more, moja mirna luka... Ma znaš i da ne kažem. Samo, ti voliš da kažem. I znaš izvući iz mene i ono što želim prećutati. Što i nije tako loše... Volim kad sve znaš. Volim što smo iskreni jedno prema drugom i što nam veza nije kao većina današnjih veza. Volim što smo tako otkačeni zajedno, volim što pored tebe mogu biti ja.
I samo da znaš: da smo bolji, ne bi valjali.
Možda u početku nisam shvatala da imam predivnu osobu u životu i možda sam te dobro namučila, ali sad shvatam. Samo i dalje budi takav kakav si i jedino nebo će nam biti granica. ""A eto, svjesni smo toga da će maske kad tad spasti. Ipak, nastavili smo biti glumci. Odglumili smo tu ljubav tako uvjerljivo. Istina, nismo dobili aplauz za svu tu glumu, al' smo sačuvali ponos i svoj inat. I šta znaš? Možda nas neka predstava opet spoji; možda nas sudbina ponovi, jer... Obično dobro odglumljene predstave imaju reprizu.""Otišli smo na utakmicu i u čudu sam je gledao kako navija, skače, psuje sudiju. Bila je najljepši huligan koga su moje oči ikada vidjele. Sljedeće večeri dok smo sjedili u kafiću počela je da pada kiša; ona je izula svoje štikle i bosa izašla napolje. Njihala je bokovima i mamila me k’sebi, a zatim smo se dugo ljubili i plesali na pljusku. Bila je nekako drska, bezobrazna, a opet tako nježna i ženstvena.
Ali bila je, sada više nije. Ja sam odlučio da sredim život i uozbiljim se malo, da krenem dalje bez nje. Sad mi dani teku onako mirno, lagano, svojim tokom. Imam posao, kuću, auto... Imam sve. I ono što je najgore od svega jeste da bih sve to dao za onaj jedan ples na kiši s njom."
"I nije bitno koga ljubiš, s kim spavaš, s kim se budiš, koga šetaš, ni kome kupuješ poklon za Dan zaljubljenih, ni koga zoveš 'ljubavi', ni za koga se sređuješ za izlazak, s kim se držiš za ruke, pričaš 24h. Jedina bitna stvar na ovom svijetu je na koga pomisliš kada vidiš prazno mjesto pored sebe. Ne s kim te pamte drugi, već s kim ti pamtiš sebe. To se računa!"
"Ma hej, ti, smislu mog života, prestani više da me gledaš. U tvojoj blizini mi srce kuca kao ludo; nekad imam osjećaj da će da iskoči! Tvoj pogled me opija, mozak mi zaista zablokira. Ponekad, u pauzama naših pogleda, obratim pozornost na ljude oko sebe, pitam se da li su oni nekada nešto ovako doživjeli i da li mogu da pročitaju tišinu. Da li mogu da shvate razgovor naših očiju?! Onda pomislim da je to nemoguće i vratim pogled na tebe. Svaki dan isti, a drugačiji. Ma nisi ti nešto poseban, ali umiješ da izmamiš osmijeh na moje lice i kada mi zaista nije do smijeha, umiješ da napraviš da je sve uredu i onda kada ništa nije uredu. Ma hej, prestani, jer ako te nekada neko odvede od mene, sve će postati crno. Crna im duša bila!"
''Neke šanse dobiješ samo jednom u životu, i nikad više. I obično to ide ovim redoslijedom: dobiješ, ne iskoristiš na vrijeme, propustiš, kaješ se... Da, kaješ se. To je najteži dio. I onda kad shvatiš da je kajanje samo gubljenje vremena, pokušaš krenuti dalje. A znaš koji je onda najteži dio? Najteže je natjerati se da ne gledaš nazad za onim što si propustio. Ne čekaj bolje prilike, druže, jer ćeš tražeći bolje, shvatiti da si najbolje već propustio.''
"Ne znam kako će ovo naše završiti, ali uvijek ću znati kako je počelo. Kilometri su samo test ljubavi i od te ljubavi odustaju samo slabići. A ja sam neko sasvim običan, manje bitan... Samo jedna mala duša na ovome svijetu, ali opet, ja sam neko ko je cijeli svoj svijet vidio u tebi. I zato se daljini ne predajem lako. Ovaj naš mali svijet ljubavi je zaista poseban. I ta daljina je zapravo samo test naše ljubavi. Jer mi imamo naš mali svijet i oko njega kineski zid; našu sreću i radost nam niko ne može oduzeti. Ova ljubav je posebna, drugačija od svih; kilometri nas razdvajaju, a srca spajaju. Kad mi nedostaješ, povukla bih žice te proklete daljine, samo da nas bar na trenutke spoje. Jer samo ja i Bog znamo kako je kada te nema uz mene..."
