Sunday, May 27, 2012

Ivo Andrić (citati)



"Strast za istinom je najbolji izraz životne snage u čoveku i naročit oblik njegovog poštovanja samog sebe."
"Toliko je bilo stvari u životu kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živeti."
"Mir i spokojstvo, jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih sudbina i bezimenih ljudi."
"Ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički i srećno preživljena nesreća."
"Neizvesnost je imanje onih koji nemaju ništa i najveća nada onih koji nisu navikli na dobro u životu."
"Kako korisno i dobro mogu da govore ljudi koji umeju da ćute!trans Ivo Andrić   citati"
"Često u životu uspeh je ono što čoveku lomi vrat."
"Kad god mislimo da su nam se za nešto „otvorile oči“, to obično znači da smo ih za stotinu drugih stvari zatvorili."
"Ljudi koji sami ne rade i ne preduzimaju ništa u životu lako gube strpljenje i padaju u pogreške kad sude o tuđem radu."
"Kad god čovek oseti potpuno zadovoljstvo sa sobom, sa svim oko sebe i sa onim što je bilo i što će biti, to predstavlja za njega opasan trenutak, potpunu demobilizaciju onog najnužnijeg, minimalnog opreza koji je vezan sa postojanjem i održavanjem svakog živog bića. U takvom trenutku punom euforije, kad osećate potrebu da prema svakom budete i ljubazni i poverljivi, nailaze na vas neprimetne sitne ili krupne neprijatnosti."
"Bore ulivaju svakom poštovanje, daju draž i toplinu licima skromnih staraca i dostojanstvo čelu mislioca, ali te iste bore na licu lepe žene koja počinje da stari izgledaju kao zli pečati i ožiljci poraza, nešto nakazno, gotovo sramotno, jer te bore izazivaju kod onog ko ih gleda ista ona osećanja sa kojima ih ta žena nosi."
"Za one koji su nošeni mladošću i gonjeni željom, i dužina iščekivanja i gorčina neizvesnosti samo su sastavni delovi velike slasti koju ljubav svakome obećava."
"Beznačajne reči, dugi pogledi i nesvesni osmejci povežu se u siguran most koji se sam gradi."
"Čovek koji ne voli nije sposoban da oseti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije."
"Život bez radosti, pokreta i novine i nije život nego golo postojanje, robovanje životu."
"Tok događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koje ćemo te događaje podneti, u dobroj meri zavisi od nas."
"I vrline jednog čoveka mi primamo i cenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i okolnostima."
"Svi su jaki muškarci udareni nekim kobnim slepilom. Prebijaju se a da ni sami ne vide o što ni kako, lome se strasno i uništavaju konačno, svaki na svoj način. Što je ko jači, to je njegovo slepilo veće."
"Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja."
"Čovek može i od jedne reči da živi, samo ako u njemu ima rešenosti da se bori i borbom održava u životu."
"Svakom je njegova visina najviša. I kad pijanstvo visine zavrti čoveku mozak, onda nema mere ni razlike. Nema viših ni nižih tornjeva. Sve su vrtoglavice jednake."
"Stvorenja sa izuzetnim darovima i izuzetnom sudbinom redovno okružuje krug divljenja, mržnje i zavisti, nepriznavanih želja i zluradog iščekivanja. Takve ličnosti o kojima se peva i govori odnese brzo ta njihova naročita sudbina, a iza njih umesto ostvarenih života ostane da živi pesma ili priča."
"Sladostrasnici, kad život čula protutnji i sagori, ostaju mračni, gorki i teški i sebi i drugima."
"Ništa nije teže ni strašnije nego gledati svet oko sebe očima bivše lepotice."
"Dobra je stvar krotka i zdrava žena. Živiš i radiš kao da ne postoji, a ipak osećaš da ti pomaže."
"Ima lepotica čiju lepotu najdrskiji i najsiroviji ljudi gledaju sa poštovanjem i obzirom koji inače nemaju."
"Lepe žene primećuju i uvažavaju samo one pojave oko sebe koje posredno ili neposredno služe njihovoj lepoti i onom što ona hoće, želi i traži."
"Moglo bi se, sa malo preterivanja, kazati da svaka žena ima svoju unapred određenu dozu suza koju mora u toku svog života da isplače. (Samo izuzetni događaji mogu to da izmene!) I ona će ih isplakati. Povodi mogu biti razni. Ljubav, nesreća ili čak sreća, deca, porodica, roman ili film. Ako se to ipak u nekom slučaju ne desi, onda je to izuzetak od pravila. A ta žena i nije žena, nego čudovište."
"Niko ne može da proveri i predvidi ćudi i nastupe nemirne i puste žene."
"Žena se brzo obatali, i kad je najlepša i najsnažnija."
"Žena stoji, kao kapija, na izlazu kao i na ulazu ovog sveta."
"U svakoj ženi ima đavo koga treba ubiti ili poslom ili rađanjem ili i jednim i drugim, a ako se žena otme i jednom i drugom, onda treba ubiti ženu."
"Oko lepote su uvek ili mrak ljudske sudbine ili sjaj ljudske krvi."
"Život je neshvatljivo čudo, jer se nesprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji čvrsto „kao na Drini ćuprija“."
"Zašto je od svih stvorova samo čoveku dano da može da zamrzi svoj život?"
"Prekori između starih i harmoničnih supružnika bezazleni su, bez oštrine, ne sudaraju se nego klize lako kao oni kamenčići beluci koje je reka u toku godine zaoblila i uglačala do savršenstva, tako da više vezuju par ljudi nego što ih dele."
"Nema te sposobnosti ni te dobre osobine koju mi ne bismo želeli da pripišemo sebi; samo što tu želju ućutkava u nama kontrola razuma, ali ograničeni i jednostavni ljudi ne umeju da je sakriju, nego govore o njoj otvoreno i javno se brukaju i čine smešnim."
"U potpunom ostvarenju jedne želje kriju se velike opasnosti, a najveća je u onoj novoj želji koja se umesto ostvarene javlja. Ko zna kakva je ta i kuda nas može odvesti? I ko zna od čega nas je branilo ostvarenje one prve, dok je bila u nama i mučila nas, živa i neostvarena?"
"Za život treba mnogo napora i za svaki napor nesrazmerno mnogo hrabrosti. Čovek, da ne bi stao i klonuo, vara sam sebe, zatrpava nedovršene zadatke novima, koje takođe neće dovršiti, i u novim poduhvatima i novim naporima traži nove snage i više hrabrosti. Tako čovek potkrada sam sebe i s vremenom postaje sve veći dužnik prema sebi i svemu oko sebe."
"Oduvek je i svuda tako, da se sitni i bezimeni ljudi penju na leševe onih koji su oboreni u međusobnoj borbi velikih."
"Ima u jednim ljudima bezrazložnih mržnji i zavisti, koje su veće i jače od svega što drugi ljudi mogu da stvore i da izmisle."
"Drskost i upornost su brat i sestra. Drski i uporni ljudi nikad se ne mogu popraviti u svojim manama i slabostima, jer oni, ne osetivši nikad rđave posledice svojih mana na sebi, i ne primećuju da ih imaju. I stoga treba od takvih ljudi bežati što dalje."
"Srećni i zadovoljni ljudi ne pišu nikako, ili veoma kratko."
"Ljudi nikad neće prestati da traže i žele više i bolje od onog što im sudbina daje."
"Šta vredi imati mnogo i biti nešto, kad čovek ne može da se oslobodi straha od sirotinje, ni niskosti u mislima, ni grubosti u rečima, ni nesigurnosti u postupcima, kad gorka i neumitna i nevidljiva beda prati čoveka u stopu, a lepši, bolji i mirniji život izmiče se kao varljivo priviđanje."
"Ima ljudi koji se nečeg plaše ili stide, nešto žele da sakriju. I upravo zbog toga oni svojim pogledom stalno nastoje da privuku i zadrže tuđi pogled, , u želji da ga vežu za svoje oči i da mu tako ne dopuste da ide dalje i da razgleda i ispituje."
"Dugi su zamršeni računi i obračuni između onih koji imaju a ne daju i onih koji nemaju ništa do svojih potreba."
"Ljudi često celog veka vuku za sobom obzire, kao lance, a na kraju vide koliko su nedostojni i nepotrebni."
"Najbednija i najtragičnija od svih čovekovih slabosti nesumnjivo je njegova potpuna nesposobnost predviđanja, koja je u oštroj protivnosti sa tolikim njegovim darovima, veštinama i znanjima."
"Ništa živ čovek ne može izgubiti što mu jedno proleće ne bi moglo povratiti, niti može čovek trajno nesrećan dok se duša leči zaboravom a zemlja obnavlja prolećem."
"Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da ni svojom smrću ne mogu da nas obeshrabre."
"Mali ljudi, koje mi zovemo „deca“, imaju svoje velike bolove i druge patnje, koje posle, kao mudri i odrasli ljudi zaboravljaju. Upravo, gube ih iz vida. A kad bismo mogli da se spustimo natrag u detinjstvo, kao u klupu osnovne škole iz koje smo odavno izišli, mi bismo ih opet ugledali. Tamo dole, pod tim uglom, ti bolovi i te patnje žive i dalje i postoje kao i svaka stvarnost."
"Tako je ljudski život udešen da uz svaki gram dobra idu dva grama zla, da na ovoj zemlji ne može biti dobrote bez mržnje ni veličine bez zavisti, kao što nema ni najmanjeg predmeta bez senke."
"Ljudi male pameti retko se boje da ne budu dosadni."
"Od svoga porekla i detinjstva ne može se lako pobeći."
"Ljudi vole razgovore o padu i poniženju onih koji se suviše visoko uzdignu i polete."
"Od straha su ljudi zli, podli i surovi, ali od straha mogu biti i darežljivi, pa čak i dobri."
"Celog veka se lečimo od nesrećnog detinjstva."
"Veliki praznici i svečani dani mogu da pokažu koliko su nam daleki i oni koje smatramo najbližima."
"Ko prijatelja tumači i analizira, taj ga ne voli."
"Razgovora i saveta ima uvek, osim onda kad nam je to najpotrebnije."
"Naš čovek ne ume da se lako i pravovremeno zaustavi ni pri usponu ni pri padu."
"Kod ljudi koji su čedni žive ruke su bele, mirne i večito mlade."
"Ako, sa krajnjim naporom, čoveku koji stari pođe za rukom da ostane uredan i čist, to je sterilizovana čistoća apoteke a ne čistoća cveta."
"Čovek je niko i ništa, putnik na zemlji, prolaznik u ovom prolaznom vremenu, senka na suncu."
"Ko je dugog veka, taj nadživi sve, pa i svoje zasluge."
"Svi mi umiremo samo jednom a veliki ljudi po dva puta: jednom kad ih nestane sa zemlje, a drugi put kad propadne njihova zadužbina."
"Kod unutrašnjih borbi koje čovek vodi sa samim sobom i sa nepoznatim silama u sebi, važi više nego igde pravilo: ne predaj se nikad."
"Svako hoće da živi, nadoknađujući izgubljeno ili stičući novo, da živi svojim životom, na svoj način i na prostoru na kom se zatekne, pa makar taj prostor ne bio širi od podlanice zemlje, između dve vojske u prolazu."
"Čovek mašta od detinjstva o velikim gradovima i slavnim poprištima, ali slavne i odlučne bitke za održavanje svoje ličnosti i ostvarenje svega što ona u sebi nagonski krije, mora da bije tamo gde ga sudbina baci, bog zna na kakvom uskom, bezimenom prostoru, bez sjaja i lepote, bez svedoka i sudije."
"Onaj koji ne iznosi nežni cvet svoje duše na vetrove iskušenja, pa ma ga i cela spasio i preneo do kraja, tome je kao da ga nikad nije ni imao."
"Između bojazni da će se nešto desiti i nade da možda ipak neće, ima više prostora nego što se misli. Na tom uskom, tvrdom, golom i mračnom prostoru provode mnogi od nas svoj vek."
"Ah, kad bi leći bilo isto što i zaspati, život ne bi bio ono što jeste: smrt bez mira i izvesnosti. Beskorisno je u starosti produžavati život. Mladost treba produžavati."
"Kad je život sav od opasnosti i stradanja, ljudi ga, vođeni drvenim i nasleđenim nagonima, cepkaju i dele na trenutne utiske i neposredne potrebe, gubeći se potpuno u njima. Jer jedino tako, živeči svaki trenutak odvojeno i ne gledajući ni napred ni natrag, može se ovakav život podneti i živ čovek sačuvati za bolje dane."
"Pravi život se sastoji od samih zatišja i i ludo bi i uzaludno bilo mutiti ta retka zatišja, tražeći neki drugi, čvršći i stalniji život, koga nema. Prokletstvo tričavog života, koji je postao sam sebi svrhom, prokletstvo gore od mnogog greha i poroka. A to „prokletstvo“, to je ustvari logika građanskog društvenog uređenja i naopakog vaspitanja."
"Smrt briše samo nestvarne veličine, a istinske učvršćuje i uzdiže.trans Ivo Andrić   citati"

Saturday, May 26, 2012

"Sometimes, the best way to stay close to someone you love is by being just a friend. But also is the most painful."

"Every time she laughs, she hopes he's watching. Hoping that he will fall for her smile, just as hard as she fellt for his smile."

"Dear boys, be the type of guy you would want your daughter be with."

"I think that the only reason why people hold onto memories so tight, for so long is 'couse memories are the only things that don't change, even people do."

"I hate the moment when I'm listening a song, that completely reminds me of someone I'm not supposed to be missing."

"A girl dreams about a bad boy, who is gentle only for her. A boy wants good girl, who is naughty only for him."

"It's funny how day by day, nothing changes. But when you look back, everything is different."

"I need you. I don't know why, but every now and then in my life, for no reasons at all, I need you."

"A woman brought you into this world, so you have no right to disrespect one."

"A good date ends with dinner. A awesome date ends with breakfast."

Tuesday, May 22, 2012

"Volela sam jednom..."

            "Bila je zima '10-te. Tog jutra je padao prvi zimski sneg. A ja sam inače sa primorja, tako da je to bila atrakcija. Sneg je retko kad padao kod nas.
             Ustala sam se iz kreveta, skuvala sebi čaj, popela se na prozor i prislonila glavu uz staklo. Za mene nije bilo lepše stvari. Gledajući kako se pahulje sa neba spuštaju lagano kao perca, razmišljala sam o svom ljubavnom životu...
- Zašto ja nemam nekog kraj sebe? Sve moje drugarice imaju momke, samo ja nemam nekog ko bi to već lepo jutro učinio još lepšim.
- Možda sam prokleta? (upitala sam se)
- Ma šta ja lupetam! Da jesam, ne bi me na svakom koraku startovao po neki dečko...
I pored svih njih, ja sam tražila nešto drugačije... Nešto posebno.
Tražila sam nekog ko me neće startovati na prvu loptu i prodavati mi izlizane fore. Htela sam nekog ko bi imao dovoljno vremena da se trudi oko mene. Jer, razmišljala sam:
- Svi su oni šljakeri. Nikada ne odustaju. Ako sam ih jednom ili više puta zanimala, zanimaću ih uvek!
A opet, svi ti momci, udvarali su mi se ne zbog toga što su me poznavali, već zbog mog imena i prezimena. Da, ja im u neku ruku dođem kao reklama, jer su im životi toliko prazni, dosadni i nebini.
U takvom društvu nisam htela nikada da budem viđena...
Kad odjednom u naletu mojih misli, kroz prozor, ugledah crnog, mršavog muškarca. Na izgled običnog, ali meni skroz neobičnog.
- Ko je on?! Vidim ga prvi put u životu!
Zgrabila sam telefon i odmah nazvala drugaricu da je pitam za tog mladića!
- Naravno da znam ko je on! (izustila je kroz smeh)
- Pa ko je? Kako ga nisam nikada pre videla?!
- To je Ivan, a videti ga nisi mogla pre, jer je bio u Beogradu. Došao je ovde pre par dana...
- Spremi se i dođi kod mene! (drsko sam joj podviknula i spustila slušalicu)
Dok sam čekala da dođe, pomislila sam u sebi:
- On je prvi muškarac do sad koji me ni na sekundu nije pogledao. (a važila sam za najlepšu devojku u gradu)
Drugarica je nakon nekih pola sata stigla i verujte mi da sam napravila bolju istragu od FBI! Mnogo me je zanimao, a nije bio neki lepotan.

Iz dana u dan počeli smo da se srećemo po gradu malo češće, ali svaki put kao da je sakrivao pogled od mene.
Počela sam se preispitivati. Desetine i desetine pitanja sam sebi postavila, da bih na kraju došla do zaključka da očigledno on ima neki problem. Stidljivost verovatno. A ko bi rekao...
             Jedne večeri sam izašla u provod sa svojim drugaricama i naletela na njega, jer opet ponavljam ovo je mali primorski gradić gde svako svakog zna...
- Izvini, hteo bih da prođem, ako mogu? (obratio mi se)
- Nema problema. (nasmejala sam se, uputila mu 'moj' pogled i pustila ga da prođe)
Kako je noć odmicala, primetila sam da me posle svake čašice viskija sve upadljivije i provokativnije gleda. Gledala sam i ja njega, da se ne lažemo.
U jednom momentu je uzeo svoje piće, prišao za moj stol i rekao:
- Marija beše?
Zbunjeno sam ga pogledala i odgovorila:
- Izvini, a mi se znamo?
- Nismo se zvanično upoznali, ali ne brini, znam odlično ko si. A pretpostavljam da i ti znaš ko sam ja čim si mi uzvraćala poglede čitavu noć? (upitao me je)
U tom trenutku, kao da je vreme stalo. Ja sam gledala njemu u oči, on meni.
- Lepše zelene oči u životu nisam video... (nastavio je)
- Hvala Ivane. Imaš i ti lepe zelene oči. (nasmejala sam se)
- Imaš i lep osmeh koliko mogu da primetim... (nastavio je sa komplimentima)
Zatim se u jednom trenutku okrenuo i nestao bez traga.
Ubrzo zatim ja sam otišla kući, ali nisam mogla da zaspim. Nisam iz glave nikako mogla da izbacim tog šarmantnog mladića.
Danima zatim, u mislima mi je bio on... Ivan...
Imao je neobičan način udvaranja, a sve neobično mene privlači.
- Mislim da počinjem da se zaljubljujem u njega! Da li je to moguće? Na takav način?  O Bože...

Kasnije smo se sve više kretali po istm mestima, lokalima, u istim društvima, pa smo čak počeli i sami da izlazimo.
Danima smo znali da pričamo i da ne dosadimo jedno drugom. Bio mi je i više nego interesantan.
Jedne večeri smo šetali gradskim parkom i poljubili smo se. To mi je bio najlepši osećaj unazad 3 godine.
Odlučili smo da od te večeri budemo zajedno, ali da niko ne zna za nas. Držali smo do one stare, narodne: "Što manje ljudi zna da si srećan, duže ćeš srećan i biti." Stvarno je tako i bilo.
Prolazili su meseci, niko nije ni znao za nas, a nama je iz sekunde u sekundu bilo sve lepše i lepše.
Zavolela sam ga. Jako!

Nakon tih nekoliko meseci, odlučio je da ode za Beograd, sa obećanjem da će se brzo vratiti.
Kada je otišao, moj život je postao nekako pust i prazan. Sve mi se svodilo na školu, trening i kuću.
Brojala sam dane, pa čak i sate do njegovog povratka. Svaki minut daleko od njega činio mi se kao vek...
- Poludeću! Šta li on radi gore? Da li mu nedostajem?!
- Ma ne vredi da sebe ubijam tolikim sumnjama. Ja njemu verujem!
Da bih skrenula sebi misli s njega, odlučila sam da uđem na Facebook, da vidim šta ima novo.
Kad sam tamo imala što i videti!
-Moj Ivan se na slikama ljubi sa drugom devojkom?! Da li je to moguće?!
U tom trenutku me je nešto jako zabolelo... toliko jako da su mi suze krenule same od sebe...
I dan danas kad se setim te scene, obuzme me neki čudan osećaj. Nego da se vratim na priču.
Zgrabila sam telefon i nazvala ga!
Od tolikog mog jecanja, i sam je shvatio o čemu se radi, iako nisam mogla izustiti ni reč...
Spustila sam slušalicu i odlučila da mu se više nikada u životu ne javim.
Čula sam da se nedugo nakon našeg raskida smuvao sa tom devojkom, i to meni u inat, ali da nikada nije mene prestao da voli.
Dva meseca nakon toga, šetala sam sa drugaricom gradskim ulicama i naletela na njega. Prolazilo mi je svašta kroz glavu:
- Da li da ga ošamarim, jer je to zaslužio?! Ili da prođem pored njega i ispadnem veći čovek?
Ovo drugo sam uradila naravno.

Kako su dani prolazili, moja ljubav prema njemu je sve više i više rasla... Na kraju sam mu i oprostila, ali se nisam pomirila sa njim, mada sam to želela više od ičega.
Ponos me je uzeo pod svoje.
Posle njega sam imala još dva muškarca u životu, ali sam njega uvek nosila u srcu...
Danas, dve godine nakon svega toga, u meni se svaki put preokrene nešto kada ga vidim.
Volela sam jednom u životu tolikim intezitetom, a posle Ivana sam se zaklela da neću više nikada...."



                                                                                                          █║▌│█│║▌║││█║▌│║▌║ ©  Makica    

Monday, May 21, 2012

Ali čemu sve to? :) Ljubav je čudna...

"A nudio sam srcu druge ljubavi, varao ga lepotom, ali srce se ne da varati. Srce k'o srce, uvek se pitalo gde si ti..."


"Uvek. Baš uvek. Gledao si u mene onim svojim crnim očima, samo kada bih okrenula glavu ili nekim slučajem gledala u nekom drugom pravcu. Začuđeno, ne dajući da nam se pogledi susretnu. Samo tad' si bio moj, tad' i nikad više!"

"Bila je luda i jedinstvena. Nepopravljiva i bezobrazno ravnodušna. Posebna... Smehom je sakrivala strah, a ponosom slabost."

"Zašto bih bila tužna?
Izgubila sam nekog ko me nije voleo, a on je izgubio nekog ko ga je voleo više od sopstvenog života."

"
Mogli su oni jedno bez drugog. 

Mogli su čak biti s'drugima, pronaći nove ljubavi, okrenuti leđa jedno drugom.
Ali su se uvek vraćali. Bili su isti, isti inat, isti ponos, isti osećaji. Voleli su se i mrzeli u isto vreme. A takva ljubav je jača od svega. "


" Bilo je boljih i gorih, lepših, nežnijih, pažljivijih.
Možda sam ih i mogla imati, ali oni sigurno nikad ne bi mogli imati mene. To je ono što oduvek čini razliku između tebe i svih ostalih. "



"
Svaka žena ima jednog muškarca u životu kojem se uvek vraća, i niko ne zna razlog tome, čak ni ona. "





"Voleo sam njene oči, zelene, jedinstvene... Eh šta bih sve dao samo da me još jednom pogleda tim smaragdnim očima..."

"Bila je tako lepa.. I posle toliko vremena, još uvek je se sećam odlično.
I sada je lepa, čujem. Možda čak i lepša neko kad je sa mnom bila... Čudno...
Moja Marija... sada već tuđa dama..."





" Znaš prijatelju, ja sam nju voleo. Ono mislim baš voleo. Istinski, ludo i bez razmišljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveća. Sa mnogima sam bio, al' uvek sam nju nosio u srcu. Najviše mi je trebala, a eto. Baš njoj sam najviše boli donosio. Nisam mogao da prihvatim činjenicu da volim, pa sam je terao od sebe. Stalno joj se vraćao , a ustvari bježao od nje. U jednom trenutku pokazao bih joj da mi je stalo, a u sledećem dokazao da sam đubre. I najgore od svega, kad god bi se vratio, ona je bila tu. A sada..“


- A šta sada? Preboleo si je?

-Ma kakvi. Ima trenutaka kada je zaboravim na tren, ono kad alkohol ubijem zadnji komad mene.

-Zašto joj sada ne odeš i kažeš sve?

-Eh vidiš. Uspeo sam šta sam hteo. Otišla je od mene. Sad kad se vratim , više je nema. Kažu da voli drugog, znam da to nije istina...

-Idi do nje onda!

-Ne mogu...

-Zašto?!

-Uključila je razum, prijatelju. Shvatila je da sam ipak preveliko đubre i da je ne mogu voleti nikada. Voleti onako, klasično. Ne mogu biti tu za nju, a uvek ću očekivati da ona bude tu za mene. Ne mogu  kad joj bude najteže doći i zagrliti je, mada znam da ona meni bi...

-Tebe je nemoguće shvatiti!

-Eh prijatelju, znam.. To čujem često. Samo jedna osoba mi je rekla da me razume...

-KO!?

-Pa ONA druže... "


"O daa, povredila me je. Nisam hteo to ni sebi, a još manje njoj... Tim priznanjem bih izgubio sve bitke. A ovako, ne priznajući ni sebi, ni njoj izgubio sam samo dve najvažnije stvari... Nju i sebe."




"Kad mi je čaša pri  dnu, priznajem sebi da je on jedino što mi je vredelo...
Odzvanja mi njegov smeh, njegov glas, osećam njegov dah na vratu, njegove usne na mojim...
I onda znam da i on tamo negde isto pati, al' j***š ga, nije  nam se dalo..."




"Ja te ne volim više. Znaš li koliko sam bola morao podneti da bih rekao tu jednostavnu rečenicu!? Koliko sam morao žena poljubiti?! U mraku se poigravati sa mesečinom u njihovim očima i paziti da ne izgovorim tvoje ime!? Bojao sam se ljubavi nakon tebe. Učio sam zaboravljati ulice kojima smo išli, izmišljao nove gradove rijeke, zvijezde.. Brisao sam kišu sa svojih pesama. Pamtio sam tragove tvojih prstiju koji su skinuli nježnost s mene. Pamtio sam slike; reči sam znao napamet. I trošio vreme da te zaboravim, da te ne volim. Molio se očajnički da to nestane iz mene, da se vratim na početak!"

Ovo sam ukratko ja! ;)

Volim život i sve što mi daje uzimam sa obije ruke.
Ne volim površnost i ograničenost, o svemu i o svima imam svoj stav i mišljenje.
Ne robujem nikakvim standardima, i sama sebi biram svoje standarde.
Kod mene nema sive zone ja ili volim bijelo ili crno, ili volim ili ne volim!
Sa mnom je sve na čisto, nema ništa između.
Živim život punim plućima i ne interesuje me mišljenje okoline.
Ne zanemarujem svoje obaveze i njihovo ispunjavanje, ali uvijek nadjem vremena za sebe i ljude do kojih mi je stalo.
U svemu se dajem 100 % ili se nikad ni ne dajem.
Kod mene ništa nije tabu tema sve mi je normalno i dozvoljeno.
Stojim iza svega što radim, pa makar me to i glave došlo.
Volim sve i svašta da probam, a za sebe biram samo ono najbolje i ono šta se meni najviše sviđa.
Moj životni moto je: bolje da me mrze zbog onoga što jesam, nego da me vole zbog onoga što nisam! ;)

Pošto sam ja VODOLIJA u horoskopu, evo nešto od mene za sve vodolije i sve koji u životu imaju po neku vodoliju! ;)



Psihološke karakteristike i ljubavne sklonosti Vodolije
Osobe rođene u ovom znaku zaista poseduju veoma neobičan ukus, specifičan stil izražavanja i u izvesnom smislu pomalo "pomerenu" percepciju. Ukoliko pažljivije analizirate osobu u znaku Vodolije, jedna od prvih asocijacija na koju pomislite jeste "neobičnost". Ta njihova neobičnost se manifestuje na različite načine, kao sto su: stil oblačenja i izražavanje, reakcije i nepredvidljivost ponašanja. Naravno, glavni adut koji drze u svojim rukama jeste njihova brilijantna inteligencija. Zbog toga Vodolije često umeju da deluju superiorno i bezobzirno u odnosu na svoju okolinu.
Oni su zaista veliki majstori u pronalaženju dobrih ili praktičnih rešenja. Vrlo su sposobni i umeju smišljeno da iskoriste i najmanju šansu ili da odaberu onu varijantu koja njima lično donosi najveći uspeh, dobitak i zadovoljstvo. Ipak, koliko god delovali na okolinu nepredvidljivo, neobično i lepršavo, to je samo delimična istina. Pravo objašnjenje i "tajna" njihovog uspeha se krije u činjenici da oni deluju haotično u spoljašnjem svetu ili na globalnom planu, ali zato u svojoj glavi imaju jasne ciljeve i lične prioritete.
Dakle, Vodolija je spremna da promeni bezbroj različitih uloga i da upotrebi mnoga sredstva pre nego što ostvari svoj cilj. Postoji sjajna anegdota u vidu komentara koji na dobar način ilustruje njihov psihološki profil i karakter, njihov stil izrazavanja, ćud i ponašanje. Nakon dugogodišnjeg života sa jednom Vodolijom -- damom, čovek objašnjava prijatelju svoju fascinaciju: "Znaš, Ona (Vodolija) je spremna i sposobna da promeni sve na sebi, čak i ceo svet oko sebe, ali ne i da promeni svoj cilj. To je neverovatno, zbog toga je izuzetno cenim, ali i zazirem od nje". Zaista, uz Vodolije imate utisak da sve podleže zakonu promene osim ciljeva koji se nalaze u njihovoj glavi.
Vodolija u svakom slučaju skreće veliku pažnju na sebe, bilo da je reč o neobičnom stilu oblačenja ili o vrlo specificnom izražavanju i ponašanju, a u osnovi svega je -- provokacija. Znači, oni svesno deluju na Vaša čula i na Vaše emocije. Oni znaju kako ili čime da privuku nečiju pažnju, a naročito, da zaintrigiraju Vašu radoznalost. Ljubavni susret sa osobom u znaku Vodolije neminovno donosi veliko uzbuđenje, mnoga iznenađenja i neizvesnost. Sjajno su savladali sve lekcije ljubavnog zavođenja i upotrebu različitih strategija, u rasponu od velike čednosti do vrelih strasti -- "do poslednjeg daha". Njihovo raspoloženje je povremeno vrlo euforično, ekscentrično ili provokativno, ali sa njima Vam nikada neće biti dosadno. Vodolije su veoma radoznale osobe i konstantno teže novom iskustvu, bilo da je ono saznajno, ljubavno, čulno ili mistično. ;)
.
NA KOJI NAČIN SE TREBA UDVARATI OSOBI ROĐENOJ U ZNAKU VODOLIJE?
Ukoliko ste daroviti, slobodno upotrebite svu svoju maštu bez ikakvih ograda, i bez suvišnih skrupula. Važno je da Vaš stil izražavanja deluje vrlo originalno, neposredno i intrigantno. Zapamtite dobro: nikada, ni u jednom trenutku, nemojte potceniti njihovu inteligenciju!  Vodolije zaista deluju nonšalantno i lepršavo, ali to se zapaža samo spoljašnjim -- "blic" posmatranjem. Naravno, suština je u nečem drugom što se ne vidi, što ostaje skriveno iza neprobojnih zidova. Ukoliko ste dovoljno šarmantni, duhoviti, inteligentni, elokventni, lucidni i zabavni, očekuju Vas pozitivni signali sa njihove strane. A na svaku njihovu poruku treba odgovoriti sa određenim stilom i veoma samouvereno.

ŠTA JE ONO ŠTO VAŠ PARTNER ILI OSOBA KOJA VAM SE UDVARA MORA OBAVEZNO DA ZNA O VAMA?
Važno je razumeti da Vi imate veoma specifičan ukus i da Vas ne interesuju prosečne vrednosti ili srednja merila. U tom smislu, Vama ne trebaju nikakva pravila koja deluju rigidno, ili principi koji narušavaju Vašu potrebu za usavršavanjem. Naravno, Vi ste veoma radoznala osoba i zbog toga pažljivo posmatrate sve ono što se dešava oko Vas, ali Vi svoj pogled uvek upirete ispred drugih. Vi ste pokretljivi i uvek spremni na akciju koja obećava novo saznanje, dobru zabavu i, naročito, uzbudljivo iskustvo. Vaš partner mora da Vam se prilagođava na različite načine, čak i onda kada nije u stanju da u potpunosti razume sve Vaše afinitete, interesovanja ili motive. Vi ste veoma tolerantna osoba i zbog toga očekujete da okolina poštuje Vaše pravo na slobodnu volju, a od svog partnera priželjkujete bezrezervnu podršku, podsticaj i beskrajnu inspiraciju.

Friday, May 11, 2012

Citati i mudre izreke :)

"Postoje četiri stvari, koje se nikada ne mogu vratiti:
1. Izgovorena reč;
2. Ispaljen metak;
3. Propuštena prilika;
4. Proteklo vreme; "

"..Moja potreba za davanjem bila je pravi porok koji ipak nije bio potpuno razoran. Možda mi je takvo negiranje sebe pomoglo da se pronadjem. Koliko god davala drugima, nisam se izgubila. Ali rasipala sam se.." (Anais Nin)



"Između dva zla, uvek biram ono koje još nisam isprobala." (Anais Nin)


"Ako padnem-ustaću, ako ne znam-naučiću... ako ne mogu na jedan-probaću na drugi način... jer, ja... nikada neću odustati od svojih snova! Čekanje može da bude veoma prijatno, kada čovjek zna da ne čeka uzalud."


"Muškarci u lijepim ženama vide prijetnju, nevjerstvo, vjeruju u izreku: "Lijepa žena-svačija žena", a ne znaju da su takve žene vjerne kada zaista vole, upravo jer su svjesne da u svakom trenutku mogu imati nekog drugog, ako to požele."


"Kako je čudno to što ignorišemo one koji nas obožavaju, obožavamo one koji nas ignorišu, volimo one koji nas povrijede, i povrijedimo one koji nas vole!"


• U životu ishod često zavisi od jedne odluke, jedne bitke i jednog vođe! 


"Nikada ne dozvoli da ti se neko suviše približi, jer sve što je blisko- postaje voljeno, a sve što volimo- poželimo da zadržimo samo za sebe, a ništa ne možemo večno zadržati..."


• Ne razočaravaju nas ljudi, već očekivanja i zablude koje imamo o njima.


"Ona je čarobna, ona upravlja vremenom, ona je anđeo i đavo istovremeno... ima tu moć da osmeh zaledi pogledom, sve što radi samo čini je prokleto POSEBNOM!"


• Laž obično uništi prijateljstvo, a istina ljubav...


"Čovjek se ne ljuti na osobu koju ne voli, već na onu koja mu nešto znači..."


"Ako moram birati između dva zla, uvijek biram ono koje još nisam isprobala."


"Na Svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj.Samo postoji taj trenutak i ta nevjerovatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla!" (Paolo Coelho)


"Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine. 
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa. Čak ni naše vrline." (Honoré de Balzac)


"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti... Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time..." (Herman Hesse)


"Svako želi biti neko, niko ne želi raditi na tome." (Goethe)


"Ako se desi nesto loše- piješ da zaboraviš, ako se desi nešto lijepo- piješ da proslaviš, a ako se ništa ne dešava- piješ da bi se nešto dešavalo." (Charles Bukowski)


"Bila jednom jedna rijeka i magla u njenim predvečerjima i sunčev odsjaj u njenim širinama. Postoji i sada u meni, mislio sam da sam zaboravio. Al' ništa se izgleda ne zaboravlja, sve se vraća iz zaključanih pretinaca, iz mraka tobožnjeg zaborava i sve je naše što smo mislili da je već ničije, ne treba nam, a stoji tu pred nama, svjetluca svojim bivšim postojanjem podsjećajući nas i ranjavajući." (Derviš i smrt, Meša Selimović). 


"Ti se bojiš, a strah je osobina onoga koji misli samo na sebe." (Carlo Bini)


"Tajna slobode počiva u hrabrosti." (Perikle)


"Tamo gdje se mora birati između kukavičluka i nasilja, ja sam za nasilje." (Mahatma Gandhi)


"Imaj hrabrosti da se služiš sopstvenim razumum." (Immanuel Kant)


''Imam tako mnogo, ali osjećaji za nju gutaju sve. Imam tako mnogo, ali bez nje sve to postaje ništa." (Goethe, ''Patnje mladog Werthera'')


"Proračun nam govori što si ne možemo priuštiti, ali nas ne spriječava od kupovine." (William Feather)


"Ask five economists and you'll get five different answers - six if one went to Harvard. " (Edgar R. Fiedler)


"Sve naše umovanje svodi se na to da popuštamo osjećanjima." 
(Blaise Pascal)




''''' Žena nikada ne može biti previše bogata, previše mršava i imati previše cipela.''''' - Coco Chanel


"Život je tanjir pun govana koji se mora iskusiti." (Dostojevski)


"Između karijere i ljubavi, uvijek je bolji izbor karijera... ali, sa njom se ne može spavati."


"Pile ne može vidjeti svijet dok ne razbije ljusku koja ga štiti." (Herman Hesse)


"Mrav je cijelog života radio i ostao mrav, dok je majmun koji ništa nije nikada radio postao ČOVIJEK!"


"Demokratija- kada dvije budale imaju veće pravo nego jedan pametan."


"Ako ti život daje limune, iskoristi ih i napravi limunadu!"


"Ako ne želiš da ideš do kraja puta, zašto bi uopšte i polazio?"


"Najveći rizik je nikada ne rizikovati!"


"Ne čini nesrećnim čovjeka siromaštvo, već žudnja za bogatstvom!"


"Rob ima jednog gospodara, a ambiciozan čovijek na stotine!"


"Ko želi nešto da uradi, naći će i vrijeme i način, a ko ne želi- naći će izgovor!"


"Sve što ima svoj kraj je besmisleno!"


"Najuspješniji su oni ljudi koji uvijek imaju plan B!"


"Nisam računao na njen ponos. Iznenadila me njena samosvjesnost, njena nadmoćna hladnoća, njeno potpuno vladanje sobom. Suviše je jaka i isključiva, kao i ja, samo ne žuri da to pokaže, tiha je i uporna, uvjerena da će biti onako kako ona hoće.."

Tuesday, May 8, 2012

Đorđe Balašević (najlepši citati)

" Ali ona se katkad tako lepo smeši... Pet minuta u njenom društvu mi bude kao da sam dobio na loto-u. Hodam ulicom poput nekog narodnog heroja, u trenutku narastem iznad svih zgrada, i u celom svemiru nema jačeg i moćnijeg stvorenja od mene... I zato me one tri ne zanimaju... ne bi me zanimale ni da ih je trista, kada hoću tu jednu!"

"Ostala je knjiga sa par nepročitanih stranica, i neke stvarčice od Herendi porcelana, jedan pulover u kom si ti bila, i ostala je ploča Best of Ry Cooder, i fina, mala plava kutijica za puder, a ja sam tebe ostao željan, sve dok me ne bude... mila moja..."


"Retko odlazim kući, a pišem još ređe, a slike postaju sve bleđe i bleđe, pa lepe potiskuju ružne, al' tako to krene, pa nekad naručim piće, pa stignem u svatove njene, sve prave ljubavi su tužne..."


"Ma ne idem ja ispred svog vremena. Moje vreme ide iza mene. U tome je nesporazum. Ipak, sačekaću ga još malo, još malo, a onda odlazim..."


"Preslušao sam 'sekretaricu'. Tri zadnje poruke su bile bez reči, no, neke glasove i ne moram čuti da bih ih prepoznao...
- Laku noć, ti mala Breskvo, kako si samo i mogla da pomisliš da te neću prepoznati po načinu na koji zadržavaš dah? "


"
Bilo je od našeg prvog izlaska milion penala, onih filmskih situacija, pri susretu, u kolima, na stepeništu, ali nekako sam se plašio da je poljubim, slutio sam da bi to moglo da pokvari sve?
I bio sam u pravu...
Prvim poljupcem, kao tamnocrvenim carskim pečatom, u momentu je poništila haotičnu hrpu mojih uspomena, i iz pretenciozne Biografije Mog Momčenja prezrivo iscepila sve one stranice na kojima se pominju devojke, ljubav, strast...
Koliko samo promašenih tema?"



"Upoznao sam je na keju, u jednom kafiću koji ne radi više.
U stvari, ne...
U tom kafiću sam je samo sreo prvi put.
Upoznao je nisam još uvek?
Moj lepuškasti drugar se tih dana šmeckao sa njom, i ja tu realno nisam imao šta da tražim? Sale Saks je bio kao reklama za žilet. Puno pipkanja po licu i zadovoljnih osmeha, a veoma malo teksta.
Bio je prvi jun, i ne sećam se zašto smo te godine tako rano išli na more, ali njemu se to učinilo kao sjajan povod da joj se obrati.
- Mogla bi mi dati adresu. Da ti se javim jednom kartom.
Stajao sam korak dalje, i istog časa poželeo da odustanem od puta, shvativši da ćemo se mimoići sa letom? Leto se upravo gnezdilo u njenoj kosi...
- Bila sam i ja u Istri. Doduše zimi. A čula sam da je i septembar božanstven? Baš me zanima kad je najlepše?
Srđa je još prvog jutra kupio špil razglednica, marku zalepio besprekorno, firmopisački nacifrao Njeno ime i adresu, ali dalje od datuma nije išlo.
- Smisli ti nešto Petraš. Ti si dobar u tim stvarima.
OK.
Ništa lakše.

Saznao sam u koje doba godine je ovde najlepše.
U ono doba godine kad si ti tu
. " 




"
Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe.  Ako znaš prečicu, nema potrebe da se puno lomataš po bespućima. Ne bato... Stigao si čim kreneš. Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu.
U tome je tajna...
U tome je jedini trik..." 



"Oni koji su uspeli da vrate osmeh na lice onome na kojem još uvek ima tragova suza, samo oni znaju kako je to dobar osećaj."


"Izmislili su hiljadu načina da vreme prođe, a ni jedan jedini da se zaustavi... Što se mene tiče, više i ne moraju da rade na tome. Ovo baš i nisu neka vremena za zaustavljanje."


“Saznao sam u koje doba godine je ovde najlepše...
U ono doba godine kad si ti tu...”



''Sto hiljada reči znam, al' jedna mi fali da nju kako treba opišem...''


"Te noći sam joj oćutao najlepše reči koje znam... 

Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije opšlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima... "

"Ne nismo mi bili ljubavnici. Nikad... Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali. I to je sve... Oboje smo na lančiću nosili po polovinu davno polomljene tajne, ali nismo pokušavali da je sastavimo. Ko zna zašto, ta je tajna lebdela nad desetogodišnjim okeanom prošlog vremena, kao ukleta lađa. Negde ovde,  daleko. Negde tamo, blizu. Ni na nebu, ni na zemlji... Nismo mi bili ljubavnici. Nikad. Samo smo se ponekad u dugim noćima punog meseca malo tražili po talasnim dužinama čeznje. I to je sve..."

"Želje mi se baš i ne ispunjavaju. Negde je zapelo.. Možda se ispunjavaju nekom drugom? Ne bi bilo prvi put.. Nema veze, ne ljutim se. Dobre su to želje, šteta bi bilo da samo tako propadnu..."




‎"...sanjao si. Retko, ali si sanjao. I to baš taj san. Jedan jedini. I eto, ostvario ti se... Tako i treba sanjati. U ograničenim količinama... Snovi su frka živa... Što ih više imaš, više ti ih ostane neostvarenih. To pouzdano znam."


"A volela ga je puno, i previše ako mene pitate. Mislim da ni sama nije znala zašto i na koji način, ali volela ga je. Koketirala je sa drugima, da se razumemo, i ljubila je druge, puno njih... Ali nije imala tu iskru u očima i taj osmeh na licu kao kada bi pričala sa njim..."


''Nismo se tražili, samo smo se našli... A sada tako nađeni kao da se opet tražimo. Možda je to smisao ljubavi, ta lepota neizvesnosti... Čekanje na nedočekano, nadati se u beznađu, grliti se bez zagrljaja, ljubiti se bez poljubaca, prožimati se u mislima... I spoznaja da smo tu negde. Tako blizu a tako daleko...''


"Iz naizgled prozaične popodnevne gužve nadošla je lagano i nezadrživo, kao talas, osmehnula se, potopila me zagrljajem i tiho se povukla ka tamnoj pučini svoje tajanstvenosti... A more ume nemilosrdno da se primiri... Kadkad me, eto oseka danima i danima ostavi nasukanog i samog... 

Ali delići Onog Talasa zapali su u skoro svaku božju pukotinu Ove Stare Stene... 
I, ma šta se desi... 
U meni će zauvek ostati ona so... "


"I onda kada sam mislio da je pravo vreme da odem, da zaboravim i kada sam verovao da mi je svejedno, ona bi banula niotkud i sve bi počelo ponovo. Ne znam zašto me je taj pogled toliko očaravao, a da budem iskren, nisam se pretjerano ni otimao kada bi bila u mojoj blizini. Sa srcem ne možeš kako želiš..."


"Ovakva će te teško zavoleti, teško ćeš joj se svideti, i teško će ti ona to priznati. Ma, i kad ti prizna, opet će ti teško ljubav pokloniti. Ali kad te zavoli, neće te ovakva, prijatelju, nikad ni prevariti ni izneveriti. Takva ti je ona. "


" Žena je jedino 'divno' stvorenje koje razlikuje dobrog i lošeg muškarca. Dobrog koristi, a lošeg zavoli."


''Pravog muškarca, s' kojim ćete trajati, nećete prepoznati po izgledu, po diplomi, po inteligenciji. Onog pravog prepoznaćete po načinu kako vas drži za ruku, kako vas ljubi, kako vas grli - ni prečvrsto da ostanete bez daha, a ni prelabavo da nestanete bez traga. Pravi vas drži taman onako kako treba, da znate čiji ste.."


" Ljudi su kao školjke... moraš ih otvoriti na hiljade da bi pronašao biser. "

"Pa eto, mogu ti reći da mi nedostaješ i večeras. Ništa više nego prethodne večeri. I ništa manje od sledeće večeri. Ali neću ti to reći. Naravno da neću. Osetit ćeš ti to već sama. Kao što i ja osećam da negde nekome nedostajem..."


"Nemam ni jedan dokaz da sam bila tvoj neko. Nismo se slikali, nismo putovali. Ne znam u stvari ni šta smo. Znam samo da mi fališ, kao vazduh, kao zagrljaj, kao neko najbliži na svetu. A nemam ni jedan dokaz da sam bila tvoj neko..."


"..Ne znam zašto me taj pogled toliko očaravao, a da budem iskren, nisam se preterano ni otimao kada bi bila u mojoj blizini. Sa srcem ne možes kako želiš."


"Ti modri podočnjaci su kao vlažni pesak upijali dremljive talase sjaja po kojima sam njene oči nekad lako pronalazio i u najvećim gužvama pogleda..."



"Ona te neće čekati vječno. Sačuvaj to što možeš imati sa njom jer ako ti ne budeš znao, znat će neko drugi, sigurno."




"Nije nju prijatelju, zabolelo to što ne može biti srećna sa drugim. Nju je zabolelo to što ne može biti srećna sa tobom."


''Teško je kada živiš za dan koji ne znaš kada će doći, za dan kada ćeš je ponovo videti. Teško je, kada si sam i nedostaje ti glas, lice, dodir, osmeh, kada ti nedostaje biće koje je tvoja bolja polovina. Teško je prijatelji. Želim vam da nikad to ne iskusite, jer taj bol prijatelji, nije za ljude...''



‎''Ona se, slučajno, udala 18. maja 1980. Da se udala za mene, verojatno bih, kao pravi muž, ponekad i zaboravio taj datum. Ovako, zapamtio sam ga zauvek...''



"Mogla je ona bez njega. Itekako je mogla! Odlično je glumila hladnokrvnost, pred svima se trudila biti ravnodušna, i ako se u njoj nešto preokrene svaki put kad ga neko spomene."


"Od nakita je nosila samo OČI!"


"Tako to ide...
Ostavio sam je predugo u onim Opasnim Ćutanjima, u onim tišinama u kojima je Ona svoj jedini sagovornik, i u kojima se o meni definitivno ne priča ništa dobro... I tu smo gde smo..."



"Ne zameram ti. Ovoliku ljubav je nemoguće uzvratiti."


"Ali žene ne učestvuju u trci, to znaš. One učestvuju samo u pobedi... oduvek."


"Ona?! Ma nee! Ne voli me više!
- Otkud znaš? Jesi li ikada video boju njenih očiju kada tebe nema u prostoriji?"


"Znaš prijatelju, ja sam nju voleo. Ono mislim, baš voleo. Istinski, ludo i bez razmišljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveća. Sa mnogima sam bio, al' sam nju nosio u srcu. Najviše mi je trebala, a eto.. Baš njoj sam najviše boli nanosio. Nisam mogao da prihvatim činjenicu da volim, pa sam je terao od sebe. Stalno joj se vraćao, a ustvari bežao od nje. U jednom trenutku pokazao bih joj da mi je stalo, a u sledećem dokazao da sam đubre..."


"I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo. Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca. Štedeći se... Učeći se kako ću najbolje voleti nju... Kada je konačno nađem..."



‎"Tako to biva. Čudni su magneti u nama. Ništa nas ne privlači tako dobro kao odbijanje."


"No, bilo kako bilo, Ona je suvlasnik moje sudbine...
Kupivši me za par osmeha na pijaci Robova Pomirenosti povela me je u svoju osamljenu palatu obraslu bršljanima mašte, dobro znajući da ću i ako me oslobodi nositi njen žig, da ću se ubuduće i rađati s njim, kao s neobičnim mladežom na mišici..."



"Mašta me je upropastila... Uvek sam ljude zamišljao boljima nego što jesu."


"Uz život se ne prilaže uputstvo za upotrebu, i svako to odradi kako već ume, zanemi tamo gde bi drugi viknuo, nasmeje se gde bi drugi zaplakao, uvredi se tamo gde bi se neko obradovao..."



"...Pakovala je svoje stvari.
Pogledala me je preko ramena, i zadrhtala kao košuta, zatečena "in flagranti" sa mojim plavim puloverom prislonjenim na grudi.
Smislio sam hiljadu stvari koje cu joj reći, a i ona je ponešto smislila, koliko je znam...
Da smo rekli išta od toga, to bi potpuno zapetljalo stvar.
Ovako, stvar se odmotala kao klupko vunice ispušteno iz krila.
Zadivljujuće jednostavno...
- Samo sam htela da imam nešto tvoje... Zauvek...
Zumirao sam kristalnu kap u njenom lepom oku, koja je svetlucala kao titrava rosa na malenom zvončiću đurdevka.
Sretan sam ja momak...
Neki režiseri potroše čitav život čekajući takvu scenu, i opet ne uspeju da je snime.
Hajde konju...
Reci joj...
Osetio sam da uglovi usana izmiču kontroli.
Želiš nešto moje? Zauvek?
- Da li bi prezime moglo da posluži?
Osmeh ju je ostavio bez daha na trenutak, ali je šmrknula i nastavila da slaže stvari.
Ali oboje smo znali da to više nije potrebno.
Zagrlio sam je, s leđa, privila se uz mene i pritisnula mi ruke sa svoje obe.
- Neću da se mešam, Rida, ali trebaće ti neka veća torba. Moraćeš i mene da spakuješ ako zaista misliš da odeš odavde..."


"Načuo sam da je otišla, onako, bez pozdrava. A ja sam zapravo želeo da joj priznam da sam bio gad. Ne, ustvari nisam hteo to da joj kažem. Hteo sam samo da joj šapnem poslednji put da je bila moje sve...Pazi mene ”bila”...Zapravo,bila i ostala moje sve...Al’ j*** ga."

"Nije bila laka žena, ni pokvarena, ni neverna... To je bila jednostavno zaljubljena žena, ništa posebno."


"Vidiš?
Godine nas obrade različito...
Nekom postane važno s kim će leći, a nekom s kim će se probuditi?
Žalim, stara...
Nadam se da smo se ove noći zauvek mimoišli?"


"S tugom jednostavno treba umeti... 

Tuga je kao starica koja prodaje karafile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primećuješ, pa će se kad tad okrenuti i otići, i ako ti se u prvi mah čini da ce zauvek cvileti kraj stola... 
I,pazi... 
Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje nece se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu... 
I onda si gotov... 
Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija... 
I nikada te više neće zaobići..."